Rahman Kočan, medicinski tehničar u penziji ili sanitet, kako on voli sebe da zove onako “po naški” je sa talasa “Radija Petnjica” podsjetio na davno prošla vremena kada su medicinski radnici zajedno sa učiteljima bili najcjenjeniji ljudi u svim selima današnje Opštine Petnjica.
“Bogami smo bili sve. I veterinari i babice a i ljekari. Sve po potrebi. Ali ništa od toga ne bi ni bilo ili bi bilo sporo da nije bilo doktora Zogovića. On nas je svemu naučio, napravio ovu ambulantu i sve male centre po selima”, kaže Kočan.
Brežine su mjesto gdje Kočan provodi svoje penzionerske dane, ali je prema kazivanju mještana i dalje aktivan pa i danas pomaže prijateljima i onima koji ga jedva poznaju.
“Nije bitno da li je to koza, tele ili pašče. Ja sam tu. Nedavno sam jednom prijatelju pomagao oko koze pa sam prešao na tele koje je bilo bolesno”, kaže Kočan koji se u studiju “Radija Petnjica” osjećao kao kod svoje kuće.
Ovaj Petnjičanin, poznat po svojoj smirenosti zaradio je i nadimak kojim ga oslovljava uglavnom mlađa populacija.
“Sabahajrala Grome. Alahraziola komšija, uobičajena je jutarnja komunikacija Kočana sa mještanima. Uz to slijedi obavezno pitanje “jesi li se naspavao”, pa odgovor “vala sam mogao još, ali dobro je, imaću kad da spavam”
“To Grome – jednostavno je bilo iznuđeno. Bio sam na dosta porođaja i kroz ovaj posao znam dosta lljudi i djece. Ja sam ti slab sa imenima Baš slab. Likove dobro pamtim ali imena. To je problem. Tako sam ti ja, kad se nijesam mogao sjetiti imena, sve nazivao gromom. To je baš dobro ime, jer grom znači da je neko jak, čvrst, postojan”, priča Kočan.
Uz zahvalnost na pozivu i na prvom gostovanju u nekom mediju, Kočan je dodao da mu se muzika sa Radija Petnjica “baš paše” i da ga redovno sluša u svojim Brežinama u selu Godačelje.
