Rođeni su na Kosovu, u gradu Peć, na obali rijeke Bistrice; Edvin 1991., a Ernest godinu kasnije. Otac Hamdo bio je dugogodišnji vrsni fudbaler FK „Budućnost“. Tada je Budućnost iz Peći bila član druge savezne lige. Takmičili su se na području cijele Jgoslavije. Dakle, za ovu porodicu Škrijelj, sportski duh je dio porodičnog koda. Hamdov otac, i djed njegovih sinova – Edvinov i Ernestov doselio je u Peć iz bihorskog sela Murovac, smještenog visoko u brdima Sandžaka, na sjeveru Crne Gore.
Njih dvijica, godine 1999., bježeći od rata, zajedno sa porodicom, napuštaju Kosovo i doseljavaju u Bosnu. Nastanili su se u varošici Vogošća, predgrađe Sarajeva koje, onima koji dolaze sa zapadne strane grada, prvo naziva dobrodošlicu.
Bosna je to, i mogućnosti su neograničene, pa će ubrzo, ova dvojica talentovanih dječaka, krenuti očevim stopama. Sarajevo ih prihvata i oni se brzo integrišu u novu sredinu. Fudbal je njihova ljubav, lopta je rekvizit koji ne ispuštaju iz ruku.
Otac Hamdo, još od malih nogu ne navija, već gine za FK Sarajevo. Tamo će i svoju djecu upisati. Kreću u fudbalsku školu i ističu se. Prvo u pionirima, a onda i u kadetima. Braća Škrijelj nižu uspjehe. No, zbog neizvjesne sudbine u Sarajevu i Bosni, kreću dalje; godina je 2012. Edvin stiže u Belgiju, a Ernest nalazi angažman u susjednoj Francuskoj. Igraju u lokalnim klubovima i budu primijećeni; i jedan i drugi. Godine 2014. dobivaju stalni boravak u zemljama prijema i pruža im se šansa ostvarivanja životnog sna – da, napokon, zaigraju u nekom od evropskih klubova. Ponuda FC „Marisca Miersch“ iz Luksemburga bila je primamljiva za dvojicu braće Škrijelj.
Pa iako ne igraju u velikim svjetskim klubovima – igraju srcem, daju sve od sebe… FC „Marisca Miersch“ iz Luksemburga zauzima prvo mjesto u svom rangu takmičenja.
Za taj uspjeh umnogome su zaslužni braća Škrijelj.
Znaju to uprva kluba i navijači!
Autor: Esad Hodžić
