A što se Bihora tiče, dragi Mugdime, kao geografskog prostora – to jeste poseban i pomalo čudan vilajet. Da nije – ne bi u njemu, na tako malom prostoru, bilo toliko vrsnih umjetnika. Ima nešto o čemu ljudi hoće da kažu na razne načine: kičicom, perom, usmenom pričom, pjesmom.. …
Od slikara, svakako prednjači, Džeko Hodžić, akademski slikar svjetskoga glasa, a što se literature tiče – pored Ćamila Sijarića i Ismeta Rebronje, stasala je i stasava jedna cijela plejada majstora riječi. Jer pisac nije ništa drugo doli majstor riječi, pa kada on tu svoju riječ iskleše i izoblikuje – ona sva sine ko zlatom presvučena.
Bihoru, u malo širem smislu, pripada i genijalni Avdo Međedović, sandžački rapsod, koji se punih 50 godina proučava na univerzitetima širom Amerike, a, zahvaljujući prod. dr. Enesu Kujundžiću – od 1987 i kod nas.
Da ne nabrajam više, ali hoću reći da je to Bihor.
U Sarajevu se kaže – hoće to vodom. Zato, kada se god tamo obretem – pijem vodu bihorsku i molim:
De, vodo, studeni ti tvoje, došapni mi kako da napišem najbolju knjigu na svijetu koja će se ulijevati u srca čitalačka.
( Posvjećujem dragom čovjeku i dobrom piscu Mugdimu Galijaševiću iz Sarajeva koji se često pita – šta je to Bihor?)
Faiz Softić
