Braho Adrović, pjesnik i je u emisiji “Putevi i raskršća” izrecitovao jednu od svojih pjesama posvećenim ljudima kojima su djeca otišla “trbuhom za kruhom”.
NAŠI PTIĆI
Mi ptiće iz našeg gnijezda
Puštamo da lete sami
Na nebu ima jedna zvijezda
Što k’o nada daljinama mami
Tek iznjihani iz majčinog krila
Naši ptići streme daljinama
Ljubav je lijepa i mila
Ako nije k’o sirota sama
Kao da ih vuče neka tajna sila
Naši ptići daljinama streme
K’o da ih je majka u pogrešnom svijetu rodila
U pogrešnom svijetu i pogrešno vrijeme
Prazni i oronuli
K’o napuštene seoske brvnare
U živo blato do grla utonuli
Mi svoje ptiće tjeramo da nas zanemare
A naše ptiće je otjerala
Gorka praznina u tami
Crna ruka koja je poharala
Sve čime bi sreću napravili sami
Mi naše ptiće puštamo u svijet bijeli
Ne znamo kako i jesmo li morali
Ne znamo jesmo li htjeli
Znamo koliko su veliki ne znamo koliko su mali
Ne znamo šta će ih sresti
Prazni i nemoćni nadu izmišljamo
Svodeći sebe na smeće na cesti
Odbačeno i zgaženo samo
Mi ptiće iz našeg gnijezda
Puštamo da lete sami
Na nebu ima jedna zvijezda
Zvijezda sreće daljinama mami
Lete naši ptići ka nebu
Lete ptići i leteći rastu
Za svojom srećom prema svome hljebu
Jug toplinom mami kad ozebe lastu
