U trećoj emisiji “Putevi i raskršća” gost je bio funkcioner SDP Rifat Rastoder. Evo dijela razgovora sa ovim Bihorcem.
Šta su Vaše asocijacije na Petnjicu ?
RIFAT RASTODER: Pa u svakom slučaju to je mladost, radost ali moram reći i patnja, nepravda. Koliko god se sjećamo tih lijepih stvari, a to su ti mladalački dani i doživljaji koji su vezani za zavičaj, ipak se u ovim krajevima dosta teško živjelo i bilo je dosta nepravdi.
Pošto ste već spomenuli mladost, možete li nam reći kako pamtite vaš zavićaj kada ste Vi bili dijete ?
RIFAT RASTODER: Pamtim ga nešto zelenijim. Petnjicu pamtim kao prelijepu i zelenu. Ovdje je prirpda nevjerovatna i dobro je što se dosta toga sačuvalo. Ipak, s druge strane je tužno što se neke stvari druge nijesu pomjerile sa mrtve tačke.
Kakva je slika u Petnjici poslije obnove opštine i kako sve to Vama izgleda?
RIFAT RASTODER: Slika nije baš ružičasta. Ne živim petnjičku svakodnevnicu, rado dolazim naravno, ali nijesam stalno tu. Moram reći da slika nije ružičasta zato što nije iskorištena ta energija i taj entuzijazam koji smo imali u susret obnovi opštine. Jednostavno nakon tih prvih izbora imam osjećaj da je preovladala neka partijska, lokalistička svijest i to se ponovo zatvorilo u bezidejnost. Vjerovao sam da nakon obnove opštine treba okupiti sve što je moguće, sve kreativno i sve voljno da pomogne da se definiše strategija, da se ta javna dobra razrade u projektima i definišu mogućnosti valorizacije i predoče investitorima koji bi ulagali i na taj način zajednički podizali kraj. Riječ je o području koje nije bitno samo za ljude koji žive tamo već za cijelu Crnu Goru.
Da li pored ekonomskih postoje i drugi razlozi zbog kojih ljudi napuštaju sjever ?
RIFAT RASTODER: Mnogo je razloga. U nekim turbulentnim vremenima kao što je bila poslednja jugoslovenska drama, a prije toga Drugi svjetski rat, pa ako idemo dalje u istoriju Prvi svjetski rat… Moram to reći, sjećajući se zavičaja sjetim se i nekih priča i događaja koje sam tokom mladosti čuo i upamtio. Bilo je raznovrsih metoda progona, tako da kažem ili posticanja iseljavanja. To su raznovrsne torture, zločini od strane policije i vojske. Objavio sam knjigu koja je vrlo ilustrativna. Ko je pročita, i vidi šta se dnevno događalo onda tek ima neprijatnu sliku o dešavanjima koja su prethodila tim iseljavanjima.
