BRAHO ADROVIĆ je i u četvrtoj emisiji “Putevi i raskršća” izrecitovao jednu od svojih pjesama. Ovoga puta pjesmu “Svemoguće ruke” koja je, kako on kaže posvećena njegovoj majci majci Umihani a zapravo ona odslikava čitav život bihorskih žena u periodu kada je bio dijete
SVEMOGUĆE RUKE
Te ruke su znale sve da rade
Sve što za naše male živote treba
Danam rane dane zaslade
Iskidaju zvijezde sa neba
Znale su da žanju žito
Da zrelo klasje u rukoveti slažu
Neumorom – ponosito
Sve su znale da nauče i pokažu
Znale su da predu i pletu
Da prave ćilime
I pitu najbolju na svijetu
I još dosta toga drugog uporedo s time
Ej šta su te ruke bile
To danas ne može da se shvati
Vi novi s rukama od svile
Nit iznate niti možete znati
Te ruke su čudo prirode bile
Prave fabrike hrane obuće odjeće
Radom život pozlatile
Ruke majke ruke sreće
I sad kad ih nema
Čini mi se da me kroz život vode
Kad razum zadrijema
I snaga posustane kad grunu nepogode
Te ruke su bile sveznajuće
I svemoguće ko iz bajke
Zlatni temelji naše kuće
Zlatne ruke naše majke.