U vezi članka objavljenog na sajtu Radio Petnjica 18.02.2016. god. gdje se moje ime pominje u negativnom kontekstu od strane autora teksta Dina Račića, te na osnovu dezinformacija koje moj rođak Sabrija Ramdedović svakodnevno širi, ne žaleći truda, novca i vremena, a sve u cilju kompromitacije moje porodice i mene – radi istine i objektivnog informisanja javnosti, želim iznijeti neke činjenice koje su jednom dijelu javnosti poznate i koje će najbolje demantovati njegove navode.
Već punih 10 godina moj rođak Sabrija, koji živi u Luksemburgu, pokušava putem suda osporiti jedini prilaz sa glavnog puta do moje kuće širine 3 metra, snagom novca i moći koju novac čini, bez ikakvih drugih zakonskih i imovinsko pravnih osnova i argumenata.
U dokazivanju nedokazivog da je put koji je glavni i jedini prilaz do moje kuće – navodno njegova zemlja, sud je odbio njegovu tužbu jer je neosnovana i neutemeljena.
Na osnovu podataka iz posjedovnog lista i premjera zemljišta na licu mjesta od strane službe za katastar iz Berana, utvrđeno je da sporna zemlja na kojoj je izgrađen kanal za vodotok i prilaz mojoj kući pripada meni, a ne mom komšiji i rođaku Sabriji kako je on tvrdio. Mjerenjem je utvrđeno, takođe, da tužitelj Sabrija Ramdedović nema 18 ari zemljišta, već samo 13 ari i da između spornog puta i njegove parcele postoji takođe opšte namjensko zemljište za vodotok u površini od 4 ara.
Namjera tuzitelja je bila da prisvoji ovih 4 ara koji pripadaju opšte-namjenskom dobru i 1 ar mog zemljišta i da mi zatvori prilaz do kuće.
Svi moji pokušaji da se spor riješi preko ljudi i svedoka i na osnovu ugovora koji smo Sabrija i ja, uz prisustvo komšija, braće i sinova, dobrovoljno potpisali 2005 g. prije izgradnje i betoniranja kanala za vodotok ostali su bezuspješni.demant
Njegove fotografije i navodi o zasađenim vrbama, koje su starije i od mene i njega, što se može primijetiti iz samih fotografija na najbolji način demantuju njegove navode da sam ja te vrbe sadio i ako smatram da i ja i on imamo pravo na svom zemljistu postaviti prirodnu zaštitu od nabujalih voda i skretanja vodotoka.
Smatram da niko nikoga ne može neosnovano iskompromitovati ako se sam ne iskompromituje. Moja porodica i ja po ovom i bilo kom drugom pitanju imamo čistu savjest jer ničim nijesmo izazvali ovakav odnos i ponašanje od strane rođaka i komsije Sabrije. Naprotiv moj sin Munir pomagao je istom Sabriji i njegovoj djeci da ostve određena prava u Luksemburgu.
Lično smatram da sve ovo što Sabrija radi već duže vremena je pretjerano i bespotrebno i samo ide na štetu dobrih odnosa nase djece u budućnosti.
Svoje navode želim dopuniti primerkom zajednickog ugovora od 2005, i fotografijama kako je izgledao put prije potpisivanja ugovora i kako izgleda danas, te vam sve to dostavljam da objavite kao sastavni dio ovog teksta.
Ćamil Ramdedović
