Prije tačno dvije godine u petnjičkom kraju desio se jedan od najvećih zločina. Ubijen je Meho Agović. Na samo kilometar od svoje porodične kuće Meha su dok je raznosio penzije i socijalna davanja sačekali komšija Vesko Agović i Beranac Alen Piljević koji su ga na svirep način pretukli drzalicom od sjekire, tijelo bacilli u obližnji potok i pobjegli sa oko 2400 eura koje su kod Meha pronašli. Nakon samo dva dana brzom akcijom policije krivci su privedeni a ubrzo su i priznali zločin. Agović i Piljević su prvostepenom odlukom bjelopoljskog Višeg suda osuđeni na po 20 godina robije da bi nakon toga Apelacioni sud preinačio kaznu optuženima i na po 40 godina zatvora osudio Veska Agovića i Alena Piljevića.
Beživotno tijelo Meha Agovića uočila je nakon dva dana od njegove smrti djevojčica koja se vraćala iz skole. Ona je alarmirala roditelje, koji su, potom, zajedno sa komšijama otišli na to mjesto i nakon što su utvrdili da je tijelo skoro masakrirano, odmah alarmirali policiju. Tijelo Agovića prevezeno je u Centar za patologiju i sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore, gdje je obavljena obdukcija koja je potvrdila da je smrt nastala nasilnim putem.
Meho Agović je živio sam, u trošnoj kući, udaljenoj kilometar od mjesta zločina.
Roditelji su mu umrli, a nije imao braće ni sestara, tako da je živio sam, skromno i tiho. Nikoga, ni iz plemena Agovića, ni iz čitavog ovog kraja, nećete naći ko bi mogao reći jednu ružnu riječ za njega. Naprotiv, svima je pomagao i priskakao u pomoć kada je god trebalo. Najveći dio vremena Meho je provodio u Petnjici. Tamo se zbližio sa poštarima, koji su mu godinama ustupali pošiljke za udaljene kuće u njegovom selu. Nikada nikoga nije prevario i nikada ni jedna pošiljka nije izostala ili zakasnila. Te kobne subote je, prema nekim saznanjima, preuzeo izvjesnu količinu novca da odnese do Gornje Vrbice kada su ga presreli Agović i Piljević i na svirep način ubili.
Dino Račić
