U Bihoru nijesu postojali zanati, odnosno zanatlije. Možemo samo da pričamo o onome što je tradicionalna proizvodnja jednog domaćinstva koje je jednostavno to radilo kako bi preživjelo”, smatra Šerbo Rastoder, koji je u rubrici “Pričao mi dedo” u okviru emisije “Putevi i raskršća” govorio o zanatima u Bihoru.
“Možemo da pričamo o tome da su žene tkale ćilime, da su tkale robu, da su same šile, pravile same svoja odijela….Da su muškarci pravili sedla, samare, ralo i ono što je neophodno za svakodnevni život. A da u Bihoru imate nešto što je, recimo opančanrski ili sahadžijski zanat, nešto što možete naći u Pljevljima, Sarajevu… toga nema..
http://www.radiopetnjica.me/2016/06/30/zanati-u-petnjickoj-opstini-obucari/
Više su to tradicionalni oblici seljačke proizvodnje. Možda su postojale neke porodice koje su se bavile ćilimarstvom pa od toga pravili neki biznis, prodavali te ćilime i izvozili ih, ali to je bilo vrlo rijetko. Jedinog pogona kojeg se sjećam je vunovlačara Muratovića, koja se nalazila u blizini nekadašnje osnovne škole „Mahmut Adrović“. Teško bi se mogao sjetiti nekog drugog objekta koji bi se mogao preimenovati u zanatsku radnju tog vremena. Sjećam se jedino ljudi koji su bili majstori za potkivanje konja, ali ne znam nijednog kojem je to bilo osnovno zanimanje da bih ga mogao svrsatati u zanatliju”, rekao je Šerbo Rastoder.
PROČITAJTE JOŠ:
http://www.radiopetnjica.me/2016/06/28/zanati-u-petnjickoj-opstini-krojaci-2/
