Da jugoslovenski duh i dalje živi, pokazuju sitnice koje nas okružuju. Iako su oronule zgrade i škole i zarasla brda na kojima su pioniri urezivali Titovo ime, trag jedne epohe koje se mnogi, koji je pamte, sa sjetom prisjećaju vidi se kroz razne predmete oko nas. Ima i onih koji kažu da su pored razvijene industrije najveće bogatstvo Jugoslavije bili ljudi. Ljudi koji su živjeli ujedinjeni u različitostima koji nisu previše obraćali pažnju ko je koje vjere, ko je koje nacije, ko je u kojoj partiji. U vaktu kada pomirenje i ideja koja je umrla prije 30 godina traže svoju reinkarnaciju, jer pomirenje je jedini način da se spasimo, pojedinici tu ideju ubijaju najsmrtonosnijim oružjima. No, stari su rekli, ‘’sve puca kad je najtanje, zulum kad je najdeblje’’.
Nego dobro, da se vratim na temu.
Popularni ‘’fića’’ bio je jedan od statusnih simbola Jugoslavije, i kada vidite da ga neko vozi i brine o njemu i razmislite malo bolje zaključićete mnogo o njegovom vlasniku. Prije svega da iako ‘’Juge’’ nema, u nekoliko kvadrata ovog automobila ona i dalje postoji, kao atom od kojeg je napravljena Jugoslavija.
A tih atoma sve je manje i sve su dalji. Zaključićete i da se radi o čovjeku koji voli i ne dijeli ljude, a to je ono što je ključno, za spas.
Taj je auto bio ono što je bio spaček za Francusku ili Mini Morris za Britaniju 60-ih. Taj auto simbolizovao je jednu zemlju, jedno društvo, jednu epohu i sistem vrijednosti.
Ako postoji tačan datum kad je umrla Jugoslavija, onda je to 27. jun 1991.godine, a događaj koji se na taj dan dogodio nije bio važan ni politički, ni geostrateški, ni vojno. Ipak, taj događaj simbolički je bio neprocjenjivo važan. Tog dana fiću i Jugoslaviju pregazili su tenkovi i vojne čizme. Simbolično slika koja je tada obišla svijet je tenk koji stoji na ‘’crvenom fići’’. Od tada svi oni koji ga imaju s njim voze otpor malih ljudi, običnog svijeta koji se trudi da se oslobodi iz kandži hobotnice koja se zove ŠOVINIZAM.
Jedinstven primjer fiće u Petnjici posjeduje Miko Rujović. On je svog ljubimca restaurirao, vozi ga u posebnim prilikama, a malo ko će ostati ravnodušan kada prođe pored njega.
“Fića” (“Zastava 600”, “750”, “850”) je automobil koji se izrađivao u Kragujevcu od sredine pedesetih godina 20. vijeka, po licenci italijanskog “Fiata”.
U vrijeme SFRJ “fića” je bio prvo vozilo u većini jugoslovenskih porodica, a do današnjeg dana ostao je simbol motorizacije za mnoge bivše Jugoslovene.
Koristio se i kao službeni automobil tadašnje milicije, i mnogih drugih javnih službi, a godinama je bio jedino vozilo za obuku vozača.
Ostalo je zabiljeleženo da se “fićama” čak igrao i fudbal, dugo je učestvovao je na trkama Nacionalne klase, a ovekovječen je i u istoimenom kultnom filmskom ostvarenju Gorana Markovića. Sa prestankom proizvodnje ovog automobila, okončana je jedna automobilska era u SFRJ.
Možda baš iz Mikove ‘’fiće’’ izleti duh jedinstva i raširi se Bihorom. Duh koji će donijeti ekonomski prosperitet i jedinstvo naroda.
DINO RAČIĆ
