Istoričar Sait Šabotić je u emisiji “Putevi i raskršća” govorio o počecima pismenosti na prostoru Bihora.
ŠABOTIĆ: Postoje sporenja među istoričarima kada je precizno došlo do uspostavljanja prve institucije vezane za džamiju koja nije bila samo bogomolja, već i centar školovanja i obrazovanja. Prema podacima sadržanim u tefterima, mi u XVI vijeku nemamo džamija na području Bihora. Zvanična istorija Crne Gore kaže da se prva džamija pominje u Bioči 1530. godine, da je imala svog imama i tamo se navodi njegovo ime, ali prema onome što su savremeni izvori, a do toga možemo doći i iz teftera, džamije ne nalazimo, već dva manastira. Podaci o džamijama imamo u drugoj polovini XVI vijeka.
Jedan dio pismenosti na području Bihora širen je uz pomoć tekija, odosno zavija kao ustanova humanitarnog gostinskog tipa koje su postojale i u Bihoru. Mi danas znamo da je na području sela Bioča djelovao derviški red, da su to bile bektašije, i čak i po legendi imamo zanimljiv pomen o djelovanju dvojice pripadnika derviškog reda, pa su i oni uz svoj „zikr“, odnosno veličanje boga, doprinosili opismenjavanju stanovništva na određenom području.
Sa usvajanjem hati šerifa od vilhane 1830. godine, došlo je do značajnog popravljanja obrazovnih prilika u Bihoru. Taj značajni pravni akt otvorio je mogućnost za otvaranje novih škola, čak je i pravoslavno stanovništvo sa područja Bihora, dobilo mogućnost da otvori svoje škole gdje se nastava izvodila na maternjem jeziku i to je vrlo značajan trenutak. Nakon toga, 1846. godine je u Carigradu usvojen projekat za organizaciju izvođenja javne nastave. On je podrazumijevao tri grupe izvođenja- osnovnu, srednju i višu školu i to je značajan iskorak za svjetovno obrazovanje.
Područje Bihora ima posebnu tradiciju u pogledu obrazovanja i pismenosti, zbog pisanih tragova koji govore o tome i potvrđuju te navode.
Počeću od jednog natpisa sačuvanog u kamenu koji je svojevremeno istraživao profesor beogradskog univerziteta Dušan Glumac. Ta kamena ploča je bila sačuvana u nekadašnjim crkvinama u selu Hazane, a veliki istraživač Bihora Milisav Lutovac uspio je da je snimi i da ta slova sačuva. Po mišljenju profesora Glumca, taj natpis, pisan glagoljicom nije stariji od XIV vijeka. Ako pođemo od činjenice da se stanovništvo Bihora smjenjivalo i da imamo različite slojeve, od recimo Ilira i nekih drugih narodnih elemenata, dolazimo do trenutka kada su bili prisutni Bogumili. Moguće je da se u slučaju ovog natpisa radi i o stećku jer glasi da pod tim kamenom leži „Daboje niti nastrada niti ostari na ovom svijetu“. Sve to nas upućuje da je pismenost na prostoru Bihora vezana za XIV vijek, period kada su na tom području djelovali brojni manastiri koji su predstavljali zadužbine Nemanjića u kojima je cvjetala prepisivačka djelatnost.
Pozivajući se na istorijske izvore, moram pomenuti istaknutijeg iz tog prepisivačkog vremena, a to je pop Radoslav koji je 1524. godine napisao „Apostol“. Takođe, tu je i pomen grešnog dijaka Jovana koji je 1552. godine napisao „Tetra Jevanđelje“ koje se čuva u manastiru Beočin na Fruškoj Gori. U okviru đačkih ekskurzija sa svojim učenicima imao sam priliku da posjetim taj manastir i moram istaći da je „Tetra Jevanđelje“ zaista divna iluminacija, jedan lijep rukopis koji svjedoči da potiče iz polovine XVI vijeka.
