Isah Kožar, jedan od prvih diseljenika iz Crne Gore u Luksemburg, je čovjek kakav se rijetko sreće. Ovaj čstiti ljudina došao je u Luksemburg iz Bihora (seloTrpezi, zaseok Johova Voda) još davne 1973. Radio, i penziju zaradio.
Sa suprugom Havom, rođenom Ramčilović, ima pet sinova, jedni kćerku, a od unučadi i paraunučadi bi mogao formirat osnovnu školu koja bi imala đaka ko jedna od škola u Bihoru. Ima ih preko trideset I svi su, hvala velikom Bogu, zdravi i vrijedni. Osim sina Rameze – svi su u Luksemburgu, tu u blizini svojih roditelja, svoga djeda Isaha i nane Have.
Kao čovjek koji nikada ne zaboravlja ko je i odakle je – uvijek je na skupovima, koji se organizuju različitim povodima, među svojima; među svojim narodom, svojom rodbinom, svojim prijateljima. I to redovno sa svojom suprugom Havom. Tako lakše i dinamičnije teku penzionerski dani ovo dvoje uglednih doseljenika iz Crne Gore.
Tako je bilo i nedavno – među velikim brojem doseljenika iz Crne Gore i zvanica iz Luksemburga, kada se proslavljalo Deset godina od obnove nezavisnosti Crne Gore i hiljadu godina njene državnosti, bili su i njih dvoje – Hava i Isah. Vidno raspoložen bio je i ovaj put. Fotoobjektiv Hamdije Rastodera zatekao ga je u razgovoru sa ambasadorom Crne Gore u zemljama Beneluxa – Vladimirom Radulovićem, te taj trenutak sačuvao za vječnost.
F.S.
