Dipl. arhitekta Remzija Camić, porijeklom iz Rožaja u Crnoj Gori, prvi je počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu. Za reviju „Bihor“ sa njim razgovarao glavni i odgovorni urednik – Faiz Softić.
Uvaženi gospodine Camiću, prvi ste počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu, čime ste, po vašem mišljenju, zaslužili tako važno naimenovanje?
– Svaka država pri imenovanju počasnog konzula ima kriterijume za odabir ljudi za određene funkcije.Ti su kriterijumi isto tako bazirani i na Bečkoj konveciji o diplomatskim odnosima iz 1961 godine. Počasni konzul je, prije svega, osoba od ugleda i uticaja u državi iz koje dolazi kao i u državi u kojoj boravi. Osoba za koju se procjenjuje da bi mogla unaprijediti bilateralne odnose između matične države i države u kojoj boravi. Radi na jačanju veza sa iseljenici,ma. Pruža pomoć i štiti interese fizičkih i pravnih lica iz Crne Gore. Razvija saradnju i prijateljske odnose sa konzularnim predstavnicima drugih država.Vjerovatno je i moja matična država Crna Gora prepoznala tu potrebu i povjerila meni tu odgovornu dužnost kao osobi koja ispunjava veći dio tih kriterijuma.
Šta mislite – jeste li ovom funkcijom nagrađeni, ili zaduženi? Kada kažem zaduženi – mislim na obavezu da se što više angažirate i time proširite prostor svoga djelovanja. Pored, uslovno rečeno, brojne porodice i obaveza koje proističu kao „glave kuće“, te privatnog posla – ovo vam stvara i cijelu agendu novih obaveza.
– Smatram da sam i nagrađen i zadužen, svakako… Kao što i samo ime govori «Počasni konzul», za mene znači čast i povjerenje koje vam vaša država ukazuje. To je veliki izazov i svakako ću se truditi da proširim prostor djelovanja što je više moguće. Što se porodice tiče – djeca su već odrasla i ona su mi velika podrška, posebno ističući svoju suprugu koja je uvijek pored mene.
Zahvaljujući isključivo svome radu, nedugo po dolasku u Luksemburg, izjednačili ste kvalitet življenje sa najbogatijim slojem društva u Luksemburgu. Je li to rezultat danonoćnog rada ili ima uplita i Božje ruke? I koliko je to uticalo na odluka Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore?
– Svakako je to rezultat predanog rada i ozbiljnosti koja je ovdje neophodna. Rezultati rada otvaraju mnoga vrata i mogućnosti u ovoj državi kao što i sami znate.Ali ja nijesam jedini uspješan čovjek u ovoj državi. Za pohvalu su skoro svi naši građani koji su se dokazali u raznim oblastima i postigli značajne rezultate. Mislim da je i to uticalo i na odluku Ministarstva vanjskih poslova o mom imenovanju.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom za ovih, preko dvadeset godina, života u Luksemburgu?
– Porodica i zdravlje su svakako na prvom mjestu. Pored toga – mislim da je ovo moje imenovanje za Počasnog Konzula svakako najveci uspjeh. Podijelio bih to sa svojim sugrađanima (dijasporom) jer sam dio njih i sa svima koje poznajem imam dobre poslovne a i prijateljske odnose. Znate kako je,u jednoj maloj državi kao što je Luxemburg i mi se nekako osjećamo kao jedna malo veća familija.
Često se govori o tome koliko je Crna Gora učinila za svoje građane, koji su, u raznim vremenskim intervalima, morali napustiti svoj dom i krenuti u svijet tražeći spas. Kakav je, po Vašem mišljenju, odnos Crne Gore prema svojim građanima koji žive van njenih granica, pogotovu ovdje u Luksemburgu?
– Crna gora nije jedina država iz koje iseljavaju ljudi iz raznih razloga.To vam je poznato. Italija ima više od 50% posto svog stanovništva u raseljenju. Portugalske populacije ovdje ima preko sto hiljad… Odnos Crne Gore prema svojim iseljenicima je na uzlaznoj putanji, to je evidentno.Mislim da to i naši građani osjećaju. U prethodnom periodu je to bilo poprilično nezadovoljavajuće. Ima više razloga za to koje nije potrebno nabrajati. Sami znate koliko je potrebno truda oko učvršćivanja obnovljene državnosti kao i rješavanju mnogobrojnih problema u tranziciji u kojoj se naša država našla.Vjerovatno je u tim fazama većina energije bila usmjerena na prioritete u samoj državi. Sada, vlasti imaju više prostora da se okrenu prema svojim iseljenicima.U tom cilju je i formirana Direkcija uprave za dijasporu.
U Luksemburgu, što se tiče doseljenika iz Crne Gore, žive mahom Bošnjaci, i sami pripadate tom nacionalnom korpusu, koliko vam je poznato i koliko kontaktirate i sa ostalima, mislim prije svega na Crnogorce i Albance koji dolaze sa zajedničkih nam prostora?
– Podjednako sa svima kontaktiram, kao što rekoh – i poslovno i privatno. U državi žive i rade građani iz skoro svih naših bivših republika, ali ih je u znatno manjem broju nego nas iz Crne Gore.
Koliko ćete se zalagati da udruženja u Luksemburgu, čija većina članova dolaze iz Crne Gore, što bolje sarađuju i kolika je važnost kvalitetne saradnje?
– Saradnja sa našim udruženjima je isto tako dio moje aktivnosti. Ta je saradnja zapravo i otpočela, treba je unapređivat. Mislim da je jako važno da udruženja međusobno dobro sarađuju. Čini mi se da trenutno ima malo zajedničkih aktivnosti među njima. Nadam se da će to u budućnosti biti bolje.
Iako su mnogi upoznati da ste Vi naimenovani za ovu funkciju, većina njih i ne zna šta će biti Vaš zadatak i Vaša odgovornost. Znači li to da će se mnoge potrebe, radi kojih se do sada moralo odlaziti u ambasade i konzularna predstavništva u susjednim zemljama, ponajviše u Belgiju i Njermačku, moći opošljavati u Luksemburgu?
– Dio odgovora je u vašem prvom pitanju.Moja je obaveza da pokušam da uspostavim što bolje odnose naše države i Luxemburga na polju ekonomije, kultute, sporta… Da predstavim našu državu u što je moguće boljem svjetlu državi Luxemburg i obrnuto. Da sarađujem sa našim građanima i udruženjima i da im pružim punu pomoć i saradnju. Što se pasoša i druge dokumentacije tiče, momentalno nemam to zaduženje. Što nije isključeno u narednom periodu.Već sam, po tom pitanju, razgovarao sa našim Ambasadorom za zemlje Beneluxa – gospodinom Vladimirom Radulovićem.Vjerovatno će se u prvo vrijeme obnoviti praksa da on sa svojim osobljem bude jednom mjesečno u Luxemburgu, radi ispunjavanja potreba naših građana.Svakako ću i tu pružiti ogovarajuću pomoć koja mi se povjeri.
Da li će, postavljenjem počasnog konzula Crne Gore u Luksemburgu, na najkonkretniji način doći do unaprijeđenja sveukupnih političkih i ekonomskih odnosa između Crne Gore i Luksemburga, iako su i do sada, bar politički odnosi, bili na zavidnom nivou?
– Nadamo se da hoće i uvjeren sam u to.To je i svrha oko postavljanja diplomatskih i konzularnih predstavništava. Istina je – do sada nije bilo neke veće ekonomske saradnje, ali se nadam da će se to intezivirati u budućnosti.
Bili ste i ostali vrlo ugledna ličnost među doseljenicima iz Crne Gore u Luksemburg; često donirate i pomažete programe od opšteg i kulturnog značaja, kako ovdje u Luksemburgu tako i u Crnoj Gori, šta bi ste im sada, sa pozicije počasnog konzula preporučili, a da im bude od koristi?
– Poručio bih da svi naši građani i dalje predano i pošteno rade u ovoj državi kao i do sada. U svakom pojedincu je ogledalo njegove države. Onima sa većim stečenim kapitalom predlažem da, ako to žele, ulažu u našu državu. Siguran sam da to većina želi. Iz dana u dan se poboljšavaju uslovi za ulaganja.Za sve informacije stojim im na raspolaganju. Mislim da svi skupa možemo doprinijeti da naša država bude što bliže standardima evropskih zemalja.
Gospodine Camiću, u ime revije „Bihor“, u ime ZK „Bihor“ osnivača revije, i u svoje lično ime, želim Vam puno uspjeha.
–Zahvaljujem se i želim vam puno zdravlja i uspjeha u radu.
Izvor: Revija Bihor
