U vrijeme Kraljevine Jugoslavije i nakon drugog svjetskog rata, do 1960. godine (Titove Jugoslavije) obućari u Bihoru su kao osnovnu sirovinu za izradu obuće koristili štavljenu goveđu i teleću kožu. Od takve kože obrađene najjednostavnijim postupkom (soljenjem, sušenjem) dobijena je sirovina za izradu opanaka. Koža dobijena složenijim postupkom bila je sirovina za izradu opanaka sa đonom. Za obradu kože korišten je rastvor kreča, pepela i vode i istucana johova i brezova suha kora.
Proces izrade opanaka sa đonom zanatski je bio složeniji, tražio spretnost i vještinu. Za izradu gornjeg dijela opanka korištena je konoplja, ovčija i kozija koža, dok je donji dio opanka – đon bio od goveđe kože. Opanci ove izrade su bili neotporni, posebno u kišnom periodu, pa bi se pri pješačenju brzo trošili. Da bi ih sačuvali često bi ljudi pri dugom pješačenje izuli obuću i pješačenje nastavili bosi.
Gumeni opanci su se u petnjičkom kraju pojavili poslije drugog svjetskog rata i ne razlikuju se od kožnih opanaka po kroju, već prema načinu izrade. Izrađivani su najčešće od starih automobilskih guma, pomoću alata: krivi i pravi nož, satara i maljica, kliješta i rastavljač (spravu za rastavljanje listova automobilskih guma). Vodeći obućari u petnjičkom kraju u to vrijeme bili su: Muratović (Iljaza) Zaim iz Petnjice i Čilović (Dželila) Hilmo iz Tucanja.
U Petnjici, u Plandištu, u svojoj kući (na lokaciji gdje se danas nalazi kuća Muratović (Sinana) Bahtijara) 1960. godine je radio obućar Muratović (Iljaza) Zaim. Izrađivao opanke od štavljene kože i cipele od starih kamionskih guma u Bihoru poznate kao „zaimovke“. Osim obuće radio je opremu za konje: oglavi, uzde, kolane za samare i sedla…
U Tucanjama kod Petnjice, prije i nakon II svjetskog rata, sve do 1975. godine obućarskim zanatom se bavio Čilović (Dželila) Hilmo (1911 – 1978). Izrađivao opanke i cipele od kože i starih kamionskih guma koje su bile dugotrajne, tvrde – nedoder, u Bihoru poznate kao „hilmovke“.
ZUMBER MURATOVIĆ
