Dana 3. jula, u prostorijama ZK „Bihor“ u gradu Rumelanžu na jugu Luksemburga, održan je četvrti memorijalni turnir u zingu „Nedžib Neljo Cikotić“.
Učestvovalo je osamnaest ekipa, uglavnom članova ZK „Bihor“ i njegovih prijatelja sa kojima se godinama u ovoj luksemburškoj varošici, često i do kasno u noć, strasno nadmetao u ovoj kartaškoj igri.
Njegova privrženost igri, ljudima i druženju bila je očita na svakom koraku, te je s toga ZK „Bihor“, čiji je Neljo i bio član, odlučio da ustnovi ovaj tradicionalni turnir.
Osim takmičara, u prostorije kluba, prisustvovali su i drugi koji su tako poručili da ne zaboravljaju ovog neponovljivog boema, dobrog druga i nepobjedivog kralja zinga.
Takmičenje je otpočelo u 10h, a završilo se u 21h.
Na kraju takmičenja slavile su sljedeće ekipe:
I. mjesto: Remzija Hajdarpašić i Sadat Ramdedović (stoje)
II. mjesto: Ekrem Rastoder i Selim Rastoder (čuče u drugom redu)
III. mjesto: Esko Halilović i Edin Edo Latić (čuče u prvom redu)
Važno je napomenuti da je takmičenje prošlo u fer nadmetanju, onako kako je i zaslužio ovaj dobri čovjek, koji je, 21. Juna 2012. u pedesetdevetoj godini života, posle teške bolesti sa kojom se godinama hrabro borio, zauvijek napustio svoju porodicu i prijatelje.
Ko je bio Nedžib Neljo Cikotić?
Nije bilo kafane u ovom gradu gdje ga nisu znali kao čovjeka koji, smrtno zaljubljen u zing, još od rane zore traži svoje ahbabe da sa njima okrene po koju turu u želji da nadigra, a onda je, kako to samo znaju strastvreni igrači, prepričavao i likovao.
Osim toga nije bilo humanitarne akcije upućene prema Crnoj Gori da se nije odazvao bez obzira kome je bila namijenjena. Veseo i neopterećen predrasudama širio je oreol topline i ljubav prema ljudima, te davao primjer kako čovjek treba da poštuje čovjeka.
Turniru je prisustvovao i jedan od dvojice Neljovih sinova – Denis Cikotić
Otvarajuć turnir, u svojstvu organizatora, prisutnima se obratio Predsjednik Skupštine ZK „Bihor“ Remzija Hajdarpašić koj je, između ostalog, rekao da ZK „Bihor“ nikada neće zaboraviti one članove koji su se istinski borili za afirmaciju ljudskih vrijednosti i koji nepoštedno šire pozitivnu klimu u udruženju.
Neljo Cikotić je rođen u selu Vrbica, gdje mu je bilo suđeno da od ranog djetinjstva radi najteže poslove, počevši kao šumski radnik, pa sve do vrelih peći u nikšićkoj željezari. Život ga nije mazio, pa je i, došavši u Luksemburg, morao raditi najteže poslove, ali mu nikada nije falilo duha i tople ljudske riječi koje su ulivale nadu da na ovoj planeti ima mjesta za čovjeka.
Iako teško obolio nije se predavao i skoro do pred samu smrt, sebe i svoj duh, nepoštedno je nudio drugima. Ipak, kada je vidio da je kraj neminovan – zamolio je da ga vrate u svoju Crnu Goru, u svoj Sandžak, u svoj Bihor i da tamo zauvijek ostane.
F. S.
