Nastavljajući tradiciju jednog od najstarijih beranskih preduzeća“Jugoprevoz“ koje je osnovano daleke 1947g. kao preduzeće za teretni ( robni) i putnički saobraćaj dugogodišnje postojanje imena privrednog subjekta „EURO ŠUNTIĆ“ od 1984. godine na tržištu za prevoz roba i putnika sa svojim kvalitetnim, prvo kamionima, a onda i autobusima i osobljem za koje putnici bilo na relacijama međugradskim u Crnoj Gori ili inostranstvu imaju samo riječi hvale, stvorili su kod poslovnog svijeta i putnika jednog prepoznatljivog i uspješnog autoprevoznog preduzeća, koji je od osnivanja do danas pokazao izuzetnu fleksibilnost u poslovanju, uspješno prevazilazeći sve poteškoće na koje je nailazio u svim fazama svog postojanja kako one pozitivne tako i negativne.
Naime, D.o.o “EURO ŠUNTIĆ “, čija je osnovna djelatnost prevoz putnika nastalo je ustvari na tradiciji čuvenog beranskog autotransportnog preduzeća ’’Transšped’’ Ivangrad koje je kasnije preraslo u A.D.’’Jugoprevoz’’ Berane sada već davne 1984 godine po odlasku u penziju iz već pomenute državne firme.’’Jugoprevoz’’ Derviša – Deda Šuntića koji je tada osnovao firmu pod nazivom D.o.o.’’Euro Šuntić’’ Berane.
A kako se s pravom diče u ovom preduzeću tradicija je počela i mnogo ranije kada su se 1950 godine braća Šuntići: Dedo, Demir, Sefer, Ramiz, Iko, Safo i Šefko u veoma teškim uslovima jedan po jedan počeli zapošljavati kao vozači kamiona u tadašnjoj firmi ’’Transšped’’ čiji su kamioni špartali širom bivše Jugoslavije i inostranstvu.
Fako kaže da bi bilo nepravedno ne pomenuti i ostale zaslužne radnike u “Euro Šuntić” pored već pomenutih Pačariza i Ukovića koji svojim radom doprinose da iz dana u dan raste rejting firmi koja je već prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori već i šire za šta dobijaju pohvale za njihov rad i odnos prema putnicima o čemu govore brojne zahvalnice i priznanja od različitih sportskih, kulturnih i drugih institucija i organizacija.
Tako su braća Šuntić svoj kompletan radni vijek i sticanje mirovine ostvarili upravo u kasnije veoma prepoznatljivom prevoznom preduzeću „Jugoprevoz“čiji su svi vozači, iz tog preduzeća, bili okarekterisani kao vrijedni, marljivi i uz to veoma sigurni što je tu firmu preporučivalo da ih odabiraju za mnogobrojne transportne i prevozničke ture koje su donosile itekakav profit ne samo preduzeću, već i gradu na Limu i državi u kojem je firma i registrovana.
A poznato je da su godinama upravo vozači tog čuvenog preduzeće širom bivše nam zajedničke domovine i Evrope dostojno reprezentovali svoju firmu i svoj grad Berane. Sticali su vremenom slavu profesionalaca za volanom u punom smislu riječi, a „Jugoprevoz“ je postao sinonim uspješnosti jednog od najačih autoprevoznih preduzeća u bivšoj Jugoslaviji. Braća Šuntić imali su veliki udio u stvaranju takvog renomea, ali je početkom osamdesetih godina, tačnije 1984. godine, nakon što se penzionisao, alfa i omega u porodici Šuntić : Derviš – Dedo osnovao privatnu firmu pod nazivom D.o.o.’’Euro Šuntić’’ Berane raspolagajući na početku samo sa nekoliko teretnih kamiona.
I krenuo je od početka, uzdajući se u znanje i iskustvo koje se i sada veoma uspješno prenosi s generacija na sadašnje mlade generacije koje vode taj posao sa puno umješnosti i entuzijazma koji donose rezultate.
To upravo pokazuje da tradicija i volja za radom onoga što se voli neće biti prekinuta u porodici Šuntić koja se odnosi na ljubav prema bavljenju prevozničkim poslom tj. vožnji i održavanju kamiona i autobusa, ali i u samoj Dedovoj porodici. Dokaz je njegov nasljednik-sin Fako koji nakon školovanja u Beogradu, a poslije očevog penzionisanja nasleđuje svog oca Deda i 1984.godine se zapošljava u istoj firmi gdje je i njegov otac stekao penziju u firmi A.D.’’Jugoprevoz’’ Berane kao šef teretnog saobraćaja.
Fako je radio punih osam godina u Jugoprevozu, sticao i unapređivao znanje, „kupovao“ iskustva i nakon što je dobro upoznao taj posao vezan za saobraćaj i prevoz, odlučio je teška srca da napusti Jugoprevoz i da se 1991.godine oproba u očevoj firmi, tj.da preuzme rukovođenje od svog oca Deda u firmi ’’Euro Šuntić’’ Berane.
Ubrzo su se vidjeli rezultati mladog i poletnog privrednika koji je odmah obnovio vozni park sa nekoliko modernih kamiona koji su sve do 2005 godine krstarili širom Evrope. Malo po malo uvećavao se broj zaposlenih, a preduzeće je počelo da se širi.
-Pošto je „Jugoprevoz“ privatizovan, a jedan broj radnika iz različitih razloga nije nastavio da radi u trenutku početka rada tog novog preduzeća, mi smo iskoristili te okolnosti i angažovali u našoj firmi već iskusne vozače koji su osim upravljanja autobusima počeli prenositi svoja iskustva i znanja na nove i mladje kadrove koji su se polako, kako je to i prirodno, počeli spremati da preuzmu njihova mjesta i nastave da prenose slavu starijih kolega, ističe Fako Šuntić, prvi čovjek ovog preduzeća.
Prema njegovim riječima, od njegovog dolaska na čelo preduzeća, D.o.o.’’Euro Šuntić’’ je zapošljavao konstantno 20 radnika a među prvima su bili Senad Pačariz i Samir Uković koji su obavljali kako na početku, tako i danas profesionalno, tačno i sigurno svoje radne zadatke prvo upravljajući kamionima, a poslednjih 13 godina i autobusima
-Na nagovor i uz savjet nekadašnjeg direktora Jugoprevoza u penziji Mira Joksimovića 2003.godine, a u želji i volji za radom, proširenjem posla i poznanstvom širokog kruga onih koji se bave raznim privrednim djelatnostima, prije svega prevoznim, odlučio sam da proširim i unaprijedim poslovanje preduzeća, ističe Fako, naglašavajući da su tada kupili 10 visoko turitičkih autobusa sa ciljem da svim korisnicima ponude najbolji kvalitet usluga.
To preduzeće sa nabavkom kvalitetnih, dobrih i udobnih autobusa, koje je do tada, rijetko koja autoprevozna firma u Crnoj Gori posjedovala mnogo je dobilo, ali i sami putnici.Tako su vozači “Euro Šuntić” sa dugogodišnjim iskustvom u saobraćaju koji su upravljali, može se slobodno reći, “drumskim krstaricama” i uz profesionalnu vožnju na drumovima kako u zemlji tako i u inostranstvu obavljali ovo teško zanimanje, u korist brojnih ljudi koji su trbuhom za kruhom svojevremeno otišli iz svog zavičaja put Zapadne Evrope i drugih krajeva,vraćajući se obično tokom ferija u posjetu onim koje su ostavili na rodnoj grudi.
– Tada kao prva privatna firma za prevoz putnika na sjeveru Crne Gore otvorili smo autobuske linije iz Berana za Podgoricu, Herceg Novi, Ulcinj ,Nikšić, Beograd, Luxemburg i Njemačku koje i dan danas redovno održavamo, priča Fako, naglašavajući da stvaranjem inovacija i upornim radom uspjeli su da steknu povjerenje putnika što dokazuju sve većim brojem njih iz godine u godinu.
Šuntić ni jednog trenutka ne prepušta da istakne da su za razvoj firme itekako zaslužni njihovi profesionalni vozači koji, kako kaže, imaju jedan preduslov :
– prvo – “da svaki putnik koji uđe u naš autobus neće se više voziti sa drugim prevozom,” i drugo- “da svaki putnik stigne bezbjedno, sigurno i zadovoljno do svog cilja”.
Fako kaže da bi bilo nepravedno ne pomenuti i ostale zaslužne radnike u “Euro Šuntić” pored već pomenutih Pačariza i Ukovića koji svojim radom doprinose da iz dana u dan raste rejting firmi koja je već prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori već i šire za šta dobijaju pohvale za njihov rad i odnos prema putnicima o čemu govore brojne zahvalnice i priznanja od različitih sportskih, kulturnih i drugih institucija i organizacija.
-To su Atko Šuntić, Dejan Vujović , Samir Selmanović, Suad-Sulja Šabotić, Jasmina Muratović, Anela Kalač, kao i šef saobraćaja Bajram-Bakica Tatarović i mnogi drugi… , ističe Fako i dodaje s ponosom da su rukovođenje njihovog porodičnog preduzećea “Euro Šuntić” poslije završenog školovanja već preuzeli njegovi sinovi Jasmin i Armin, nastavljajući na taj način tradiciju koju je započeo njegov otac , a njihov đed Derviš-Dedo.
Na kraju ove kratke priče za reviju BIHOR, neosporno je istaći da je “Euro Šuntić” izrastao u veliko preduzeće i respektabilnu kompaniju koja se kontinuirano razvija čime je postala bitan faktor u privredi kako Berana tako i Crne Gore, jer da bi zadržala stečenu poziciju na tržištu kompanija “Euro Šuntić” stalno radi na razvoju i unapređenju poslovanja i kontinuirano osvaja nova tržišta i putnike koji su po pravilu zadovoljnji uslugama i prevozom ove renomirane firme.
ZAVIDAN VOZNI PARK
Danas je “Euro Šuntić” primjer uspješne firme koja trenutno upošljava 50 radnika i jedno je od rijetkih preduzeća koje u cjelosti ispunjava sve Zakonom propisane obaveze za razliku od nekadašnjih autoprevoznih giganata poput cetinjske Tare, bjelopoljskog Transervisa i ostalih nekadašnjih crnogorskih preduzeća-prevoznika koja su se u novim tržišnim uslovima bukvalno ugasila. Isto tako u ovom preduzeću se ponose sa voznim parkom kojim bi im pozavidjele mnogo veće firme iz okruženja koje se bave ovim poslom. U voznom parku posjeduju 10 visoko turističkih autobusa od 50 do 70 sjedišta, 3 visoko turistička autobusa sa 30 sjedišta , 2 kombi vozila sa 9 sjedišta i 1 VIP vozilo sa 8 sjedišta, a sve to održava 25 stalno zaposlenih radnika.
OSNOVALI TAXI I RENT A CAR SLUŽBU
U cilju što boljeg kvaliteta usluga u “Euro Šuntić” su došli na ideju da prošire djelatnost svoje firme čime su htjeli da izađu u susret svojim redovnim putnicima i građanima Berana da tamo gdje ne postoji autobuski saobraćaj omoguće im korišćenje taxi vozila.
– Ja i moj brat Armin shvatili smo da će mo biti još konkurentnija i uspješnija firma ukoliko našim klijentima omogućimo i vožnju modernim taxi vozilima, priča za reviju BIHOR, Jasmin Šuntić, jedan od dvojice Fakovih sinova, ističući da su prošle godine proširili djelatnost preduzeća sa nabavkom 10 modernih taksi vozila i 5 vozila za iznajmljivanje (rent a car) koji su na raspolaganju mušterijama 24 sata. Jasmin nam naglašava da obavezno napišemo i ne izostavimo da u duhu već spomenute porodične tradicije ovaj dio posla vodi njihova sestra Jasna Šuntić Klica, inače diplomirana pravnica koja rukovodi sa dijelom preduzeća u kojem je zaposleno već 23 radnika.
I na kraju svi Šuntići u glas poručuju da im je najvažnije : zadovoljstvo putnika, udobna , sigurna i profesionalna vožnja uz kontinuirano zanavljanje voznog parka u skladu sa vremenom i savremenim trendovima.
AUTOR: AMER RAMUSOVIĆ
IZVOR: REVIJA BIHOR
