Krajem augusta došla sam u Petnjicu da posjetim svoju rodbinu, familiju, prijatelje, poznanike…I lijep je taj osjećaj, kad poslje dužeg perioda opet ugledaš poznata lica. Isto tako mi je bilo drago što sam bila u prilici da upoznam ljude, koje još nisam poznavala, pogotovo one, sa kojim sam se, putem društvenih mreža, dopisivala.
Vrijeme u Petnjici me pozdravilo sa prelijepim sjajem sunca i ljetom koje se polako spremalo da ustupi svoje mjesto jeseni. Upravo po ovakvom vremenu je najlijepše biti aktivan:nije ni pretoplo ni prehladno, vazduh je čist i čovjek se jednostavno osjeća fino. I raspolozenje se polako popravlja.
Pješačiti u ovom periodu je jedno predivno iskustvo, koje svakom preporučujem. Na žalost, u Petnjici nisu razvijene pješačke staze u tom intenzitetu, u kojem bi to ova teritorija zasluživala. Ja se pitam: zasto je to tako? Svaki put kada krećem niz Lješnicu ili preko Police za Berane, fascinirana sam lijepotom oko sebe i imam veliku želju da upoznam tu lijepotu još bolje. Hoću da je pokažem svom društvu i hoću da ih ugostim kako treba, „na nivou“. Ali kako ću ja to, kada je kretanje po asfaltiranim putevima već opasno a kamoli van asfalta? U jednom članku koji je objavljen na ovom portalu sam pročitala da će uskoro biti postavljena jedna pješačka staza. Pitam se, hoće li ostati samo na tome? Hoće li u Petnjici u budućnosti postojati kvalitetni smještaj za turiste? Da li postoji bilo kakav koncept, koji objašnjava, kako bi Petnjica mogla postati atraktivna za turiste, koji nijesu porijeklom iz naših krajeva? Zar ne vidite lijepotu odmah ispred vašeg nosa? Zar ne vidite, da su investicije (materijalne i nematerijalne) od ekzistencijalnog značenja ka boljoj ekonomskoj budućnosti?
Evo dajem nekoliko predloga:
Teritorijano gledano imamo veliki potencijal što se tiče pješačkih staza.
Imamo fantastičnu tradicionalnu kuhinju (ne mislim na ćevape i pljeskavice)
Zdrav način života bi mogao da bude naš „brend“
Imamo super klimu koja odgovara pogotovo starijim osobama.
Izvan Berana ,mislim da možemo da postavimo jednu liniju kod Mojkovca ili Kolašina, opštine su svijesne tih potencijala. Upravo kada se dolazi sa primorja, može se svuda planinariti i upoznati sa tradicionalnim zivotom u planini.
Mi još nijesmo tako daleko otišli. Jedan razlog je naravno, što su veći dio investicija skoncetrisane u Podgoricu i u razvijanje primorja. To je fatalna greška, jer fokusiranje samo na jednu regiju dovodi do nejednakosti u društvenom, ekonomskom i socijalnom smislu. Iako su to značajni razlozi, to ipak ne bi trebalo da nas spriječi da bar nešto ne počnemo. Imamo dosta mladih, koji cijeli dan vise po kafićima i kladionicama. Jednostavno, ne znaju šta da rade sa svojim vremenom. Evo jedan predlog: vi čekate na neke firme i fabrike, ali od toga, sad za sad, nema posla. Vrijeme je, da proaktivno počnete „da kuhate svoj ručak“. Imate sve sastojke, ali izgleda da vam recept još nije jasan. Dakle, udružite se i razmislite zajedno sa predstavnicima opštine kako (na primjer) da dovedete turiste u Bihor, u Petnjicu. Tako se „rađaju“ poslovna mjesta, a ne kroz čekanje na bilo kakvu firmu iz inostranstva. Petnjicu faktički niko i ne poznaje. Potrudite se da ljudi širom svijeta upoznaju naš kraj i sve prednosti koje on ima. Ko zna… možda je to prvi korak koji će nam dovesti firme, biznismene i investitore. Ali do tada je na nama, da nešto počnemo.
