Svi se slažemo da se ne slažemo oko državnog puta Crne Gore. Jedni to rade Dosljedno, jedni Sigurnim korakom, treći Državom za sve, četvrti Jer volim Crnu Goru, peti Hrvatsko srce za Crnu Goru, pa opet oni drugi, Mi ili Oni, milioni, i opet Mi ili On.
Koliko je u ovim porukama iskazano ljubavi i patriotizma, koliko se kroz njih prožima briga za građane Crne Gore da te prosto uhvati strah za budućnost i i države, i njenih građana. Ponoviću, jer sam to već jednom napisao, niko je od ovih iskreno ne voli. Ne vole je Srbi. Ne vole je Bošnjaci. Ne vole je Hrvati. Ne vole je Albanci. Ne vole je Romi. Ne vole je ni Crnogorci, osim onoliko koliko im ona daje. Ovoliki iskaz predizbornog patriotizma je samo pokušaj da se zaplaše građani. Jer ako im ne voliš njihovu državu onda se za tebe zainteresuju svi, od kriminalaca do bezbjedonosnih službi. Državu moraš voljeti, i gladan, i siromašan, i go, bos, i obespravljen, i ponižen, i zasramljen. I bez posla. I bez krova.
Moraš je voljeti i kada ovi patrioti uzimaju od države i po 5-6 hiljada eura mjesečne plate. Moraš je voljeti i kada se njihove žene, djeca, tašte, majke, rođaci i kumovi na njenoj grbači luksuziraju. Moraš je voljeti i kada se vozakaju državnim kolima, i kada telefoniraju državnim telefonima, i kada je pljačkaju, i kada je kriminalizuju. Moraš je voljeti kada ih moraš korumpirati. Moraš, jadni i obespravljeni građaninu voljeti i ovu ovako poharanu zemlju, sviđalo se tebi to, ili ne.
I, još ti traže glas. Ako im ga daš
džabe, onda si pravi patriota, ako im ga prodaš malo manji si, ako te ucijene još manji si. A, ako im ga ne daš, e onda si državni neprijatelj. Jer te ne interesuje budućnost njihove djece.
ENES HODŽIĆ
