Još dvadeset i sedam dana do parlamentarnih izbora, i krojenje imidža je „punom parom“ počelo: po TV ekranima se uveliko reklamiraju spotovi raznoraznih crnogorskih partija i njihovih čelnika, pored puteva su tapacirani veliki bilbordi i po ulicama na svakom ćošku stoje promoteri, koji sa puno angažmana nas uvijeravaju da je baš NJIHOVA partija ta, za koju treba dati svoj glas. I sav taj trud, da bi građanima bilo bolje, zar ne? Nadam se, da ste shvatili ironiju između redova, je se nažalost moramo pomiriti sa time, da realnost izgleda drugačije.
Dok se, na primjer, njemačke partije svojim akcijama u predizbornim kampanijama bore, da populističke i religijsko-fundamentalističke partije ne budu na dnevnom redu političkog parketa, za Crnu Goru se to ne može reći. Iako se tu i tamo čuje poneka verbalna strijela moramo konstatovati da naši političari nijesu baš puni elana. Međutim, kada je riječ o očuvanju bilo kakve fotelje onda te energije ne fali. Oni NARAVNO vide, da su građani nezadovoljni, da jaz između bogatih i siromašnih postaje sve izraženiji i da su nacionalizam i religijski fundamentalizam u porastu. NARAVNO, sve partije hoće to da promjene… Neke sa stranim investitorima, koji od našeg primorja prave rusku dependansu, drugi sa zabranom točenja i ispijanja alkohola po kafićima, posebno na sjeveru Crne Gore. Ni jedno ni drugo ne vodi ka cilju…ili bolje rečeno: vodi ka nekom cilju, ali je broj profitera veoma mali. Iza tog paravana dobrote i ljudskosti se krije činjenica, da se većina njih jednostavno boji za svoj status, svoj džep i i uticaj u javnim ustanovima. Zbog toga su se svi toliko i „digli“ oko predstojećih izbora… Ne daj bože da se opet moraju baviti „pravim“ poslom.
Nego, šta je sa nama? Jesmo li mi bolji?
Sve dok ima ljudi koji za pedeset eura prodaju svoj glas, mi kao društvo iz ove situacije nećemo izaći. Skoro da je nevjerovatno koliko nemorala ima, a da stvar bude gora, te i takve ne grize savjest.
Zaključak:
Čudan smo mi narod – očekujemo demokratiju, ali smo u suštini anti-demokrati… Šta onda očekivati?
Demokratiju možemo definisati na razne načine. Od osnovne da je to volja većine ili one profesorske da je to kovanica dvije grčke riječi demos – narod i kratia – vladati ali prije svega znači.makar meni, da treba imati hrabrosti za promjene i volje da ponekad upotrijebimo sopstveni mozak i za razmišljanje.
Čini mi se da nam nedostaje i volje i hrabrosti, da nije tako ne bi bili ovdje gdje smo sada.
ARIANA KOČAN
