Prošlo je 24 sata od metaforičkog „D-Day“-a: građani Crne Gore su glasali. Sa malim rastojanjem se slobodno može konstatovati, da politička bomba nije detonirala i da se zemaljska kugla i dalje vrti istom brzinom. „Sigurnim korakom“ se naša mala zemlja kreće po svemiru, „pozitivna“ je na prvom „frontu“, boreći se za „državu“ koja pripada „svima“. Samo taj neki „ključ“ za bolje sutra još niko nije našao. Ja mislim, da taj „ključ“ pogotovo poslije ovih izbora postoji, iako to na prvi pogled nije očigledno. Tačno je, nade za fundamentalnim promjenama se nisu ostvarile u tom intenzitetu, u kojem su to mnogi priželjkivali. Isto tako moramo priznati, da je došlo vrijeme da „standardu“ kažemo jedno toplo „sa srećom“.
Činjenica je, da su 41,1 % glasača glasali za DPS – jednu partiju, koja je do sada bila najdominantniji politički akter u Crnoj Gori i u većem dijelu opština. Na drugoj strani postoje 58,7 % koji su sa svojim glasom rekli jedno glasno „ne“: „Ne“ članstvu u NATOu, „ne“ za prodaju naše države stranim investitorima, „ne“ korupciji i sigurno jedno jasno „ne“ pojedinim političkim likovima te partije. 60 % glasača su svojim glasom izjavili svoj politički stav i s’obzirom da se „šuškalo“ da je bilo plaćenih glasova, to je jedan veliki znak uzvika. Ove glasače hoće prave promjene, a ne trgovinu po principu „moj glas za bolji internet, bolji put“ ili šta već treće. Shvatili su, da u takvoj konstalacije trgovine dugoročno oni gube, a političari pobjeđuju. Naši najdraži i dalje umiru radi katastrofalnih zdravstvenih uslova, ljeti jedva vode da se okupamo, struja nestaje, a o putevima i da ne govorimo. Baš zbog toga su načinom glasanja indirektno dali mandat opoziciji. Na njima je sad da nam pokažu, da li im reforme i inovacije znače više nego prestiž i individualna moć svoje partije. Moral ili lični interes? To je jedan veliki konflikt, koji je u crnogorskom narodu genetski implementiran 😉 Vrijeme će pokazati, kojim putem idemo. Posmatrajući rezultate u Petnjici, onda stvari stoje suprotno. Većina građana se izglasila za partiju, koja na državnom nivou nije uspjela da osvoji apsolutnu većinu. I to je jedna izjava. Da li su naivni ili jednostavno „dobro plaćeni“, kao što to izvjesne medije tvrde, ja nemogu da procijenim, jer nisam bila prisutna tokom izbora. Ali kako se ono kaže: „U svakoj šali ima malo istine“, pa možda i tu? Činjenica je: Politički požar u Petnjici nije planuo, ali ipak vam ovo treba da bude jedno veliko upozorenje: ni „donacije“ koje su se navodno plaćale za glasove nisu sredstvo za dugoročno zasiguranje moći, jer to ipak „puno košta“, niti je naivnost petnjičkih građana bezkrajna da bi se moglo predpostavljati da će se takvi rezultati svake četiri godine ponoviti. Kao svakom dobrom filmu, i ovom petnjičkom će doći kraj. U Crnoj Gori je urnebes već počeo. A u Petnjici? Ovdje bomba još nije detonirala… Ali granate se na daleko kroz maglu mogu čuti… Tik… Tik… Tik. Vrijeme je, da konačno radite i stvarite, jer jedno je jasno: REVOLUCIJA POČINJE.
