Tradicionalna manifestacija „DANI BOŠNJAČKE KULTURE U LUKSEMBUGU“ održana je i ove godine 29 i 30. Oktobra u gradu Rumelanžu, na jugu Luksemburga. Bila je ovo prilika da se u sklopu ove manifestacije obilježi i Sedam godina postojanja ovog udruženja, po mišljenju poznavaoca prilika u dijaspori – jednog od najuspješnijih udruženja koje djeluje van granica Crne Gore i Balkana, a čiji članovi dolaze mahom sa sjevera republike.
Upriličen je bogat i raznovrstan kulturno-umjetnički program, posjećenost je bila iznad svih očekivanja, a mnogi su doputovali i iz drugi evropskih zemalja kako bi propratili ovaj dvodnevni festival, jedinstven u dijaspori. Iz Francuske nam je uz brdo poklona Zavičajnom klubu „Bihor“ doputovao pjesnik i veliki ljubitelj pisane riječi Edhem Mrđanović. Iz Holandije: književnica Safeta Osmičić, Rahim Agović, autor više vrlo uspješnih priča, te njegovi i naši prijatelji: Enes Nuhović i braća Fako i Džafer Džigal.
I nisu bili jedini iz zemalja u okruženju, ali ova imena skoro da ne propuštaju ni jednu značajnju manifestaciju u Luksemburgu koju organizuju doseljenici sa Balkana a da ne doputuju i ne proprate programe.
Hvala im!
Gosti-učesnici koji su doputovali iz drugih zemalja, bili su:
Prof. dr. Redžep Škrijelj, profesor na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, Rifat Rastoder, publicista iz Podgorica, Prof. Dr. Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu, knježevnik Safet Hadrović Vrbički (Rožaje – CG), Mirsad Rastoder (Podgorica –Petnjica, CG) Dino Burdžović, Rifat Stanković i Safet Hadžibulić – Njemačka, Akademski slikar Dževdet Nikočević (Podgorica-Sarajevo), pjesnikinja Melida Travančić ( Tešanj-BiH)
Ove godine, po prvi put na ovom festivalu, učestvovao i jedan od najvećih pisaca svih vremena Luksemburga – Lambert Schlechter.
Prigodna obraćanja
Prvo se, na samom otvorenju, prigodnim govorom obratio Predsjednik UO ZK «Bihor» Esko Halilović, koji je istako da mu čini čast nalaziti se na čelu jednog ovako uspješnog udruženja u dijaspori koje, prije svega, krasi elan i savršena sloga mnogobrojnog članstva.
PRIČA O BIHORU POSTALA JE MEĐUNARODNA POJAVA,
PA KO SE TIME NE BI PONOSIO!
Počasni član udruženja Mirsad Rastoder, koji je doputovao iz Podgorice, zvanično je otvorio festival sljedećim riječima:
Dame i gospodo, vaše ekselencije, dragi moji zemljaci,
od srca vas pozdravljam – selamim, kao počasni član Zavičajnog kluba Bihor, potom u ime organizatora Festivala priče Zavičajne staze – to jest Bihorskog kulturnog ljeta , kolega iz RTCG i lično.
Vi znate da je svaka osmišljena aktivnost od značenja za njegovanje bihorskog – odnosno bošnjačkog identiteta, za mene posebna poslastica i radost. Zato organizatorima dugujem veliko HVALA za poziv da učestvujem na ovoj kulturnoj gozbi, “Dani Bošnjačke kulture u Luksemburgu”, a posebno za ukazano povjerenje da se obratim na samom otvaranju ove značajne manifestacije, koja će na najljepši način oplemeniti sedmu godišnjicu vrijednog rada ZK Bihor.
Po mnogim mitskim tumačenjima (7) sedmica je oznaka za ljubav, život, sreću, plodnost, obnovu…, i zaista Vi ste sve to ugradili u ime ovog Kluba koje se sa izuzetnim uvažavanjenjem pominje u domovini i evropskim državama. Zaslužili ste to ogromnim trudom, ljubavlju, entuzijazmom i nadasve organizacionoim jedinstvo za primjer.
Pored odgovornih poslova kojima obezbjeđujete gospotski život za svoje porodice, uspjeli ste da budete dobrotvori, humanisti, mecene kulturnih poduhvata i protagonisti njegaovanja nacionalnog i državnog identiteta sa punom sviješću o bogatstvu zavičajne tradicije.
Naš dragi Faiz Softić u jednoj slojevitoj pjesmi koju treba čitati kaže, “Moj Bihore, rano moja”… , a ja ću to okrenuti u “Moj Bihore zvijezdo naša” jer kud god da odemo, šta god da radimo Bihor je ta zvijezda prema kojoj se orijentišemo. Iz daleka čaroban iz blizine sa dosta žuči i meda, On je ipak stalna zraka za utjehu , nadu, pdstrek i smiraj svakom Bihorcu u Evropskim državama , Turskoj, Americi i drugim destinacijama u koje su, trnovitim putevima stizali decenijama. Ne tako davno mnogi su se iz nameta stidjeli da kažu da su iz Bihora, ima Remzija Hajdarpašić sjajnu priču o tome, a danas skoro svaki pojedinac sa ponosom ističe i to magijsko porijeklo. Shvatili smo da imamo pravo i puno razloga da se dičimo stvaralaštvom velikih majstora književnosti, nauke, umjetosti uopšte ali i uspejsima pojedinaca u drugim oblastima širom svijeta, a sve to čini mi se tek nakon intenzivnog doprinosa u promociji tih vrijednosti kroz “Zavičajne staze” u Petnjici i kroz aktivnosti ovog Kluba . Priča o Bihoru postala je međunarodna pojava. Pa ko se time nebi ponosio!
Potvrđuje to i ovaj susret. Samo od uvaženih učesnika ove manifestacije mogla bi se konstituisati ozbiljnija Akademija, što cijenim kao veliko priznanje za vaš nesebični trud i doprinos u kulturološkom prepoznavanju Bošnjaka kao evropskog naroda. I ne samo to , ovakvi susreti su izraz ljubavi , poštovanja i patriotizma prena Crnoj Gori, zemlji iz koje ste ponikli i Luksemburgu koji vas je prigrlio kao najrođenije. Vi pokazujete ogromnu širinu bihorske duše da zbližava ljude, narode i države, kao da je cijeli svijet Bihor.
Čestitam ! Nastavite da čuvate i razvijate instituciju zajedništva, tolerancije, međusobnog razumijevanja podrške i solidarnosti, ali i otvorenosti za saradnju sa svima koji pokazuju ljubav prema čovjeku, Zavičaju ,Domovini, drugom i drugačijim kulturama iz kojih se štošta može primjeniti za bogaćenje sopstvenog identiteata.
Od vaše ljubavi i pregnuća neka bihorsaka zvijezda još ljepše sija , ne samo ovih dana, nego i naredne godine i sljedećih sedamdeset ljeta. U to ime srećni vam Dani Bošnjačke kulture u Luksemburgu i Sedmogodišnjica uspješnog rada.
Izložba slika Dževdeta Nikočevića
Prije zvaničnog otvorenja u prostorijama ZK «Bihor» upriličena je izložba slika akademskog slikara Dževdeta Nikočevića, koja je okupila veliki broj posjetioca koji su, sa posebnom pažnjom i izraženeim senzibilitetom prema čudotvornim bojama, razgledali slike koji su, kao cvjetovi iz zida iznikli, blistale u prostorijama udruženja.
Izložbu je otvorio predsjednik UO udruženja Esko Halilović, koji je, između ostalog, rekao :
– Zavičajni klub Bihor je istinski počastvovan gostovanjem jednog ovakvog likovnog gorostasa kakav je naš Dževdet Nikočević u čijim slikama se prepliću: i lirika, i muzika, i psihologija, i likovne majstorije svojstvene bogom danim, a poslije i školski usavršenim, genijalcima.
Dževdet NIkočević, rođen je 1961g. u Gusinju (Crna Gpra) Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu 1988. godine. Imao je veliki broj samostalnih i grupnih izložba u regionu i Evropi.
Kao što će te se i sami uvjeriti, dragi posjetioci, likovni jezik je vrlo moćan. Umjetnik je nekada u stanju naslikati na jednom platnu ono što pjesnici kažu u pjesmi, pripovjedači u priči, a nekada slike predstavljaju i cijeli roman.
Umjetnike je, kako mnogi tvrde, Bog dao kao svoj medij, kao onu vrstu ljudi koje je posebno obdario čulima da zbilju i razne naslute transponuju na umjetnički način i tako nam omoguće da bolje izađemo na kraj sa mnogim nedoumicama sa kojima nam je suđeno da živimo – rekao je Halilović.
O slikama i uopšte o ovoj vrsti umjetnosti, ovom priliko, govorili su i prof. dr Redžep Škrijelj i književnik Faiz Softić.
Redžep Škrijelj:
Sudeći prema ovoj ekspozituri, osjećamo da je Dževdet Nikočević umjetnik razorne inspirativne snage i talenta. Ovaj Gusinjanin jedan je od potomaka slavnog Smaila Nikočevića, čije ime nose mnoge kulturne ustanove, čak i trg u albanskoj prijestonici Tirani, poznatijeg po prkosnoj izreci izgovorenoj popu Đorđu Šekularcu tijekom brutalne akcije pokrštavanja u plavsko-gusinjkom kraju: “Deder popo, požuri sa tom vodicom, prođe mi podne namaz!”.
U izložbenoj postavci koja je pred nama vidimo umjetnika čija inspiracija varira između impresionizma i apstrakcije. Snažan inspirativni naboj i upotreba razdraganih i čistih boja na ovim slikama, svjedoči o autentičnom likovnom jeziku. Svu svoju umjetničku energiju usmjerava na makro i mikro svijet svog okruženja, koju vidimo na slikama koje svojim tihim umjetničkim manirom svodi do majstorstva.
Obojeni univerzum Dževdeta Nikočevića kazuje o velikom iskustvu slikara razdragane mašte i tematske slojevititosti, koji svijetlim nijansama boja, naročito u donjim lagama slike, apostrofira dijalog koji vidimo kao nadu za izlaz iz kolopleta današnje svakodnevice. Neke od slika neobičnom originalnošću podsjećaju na utemeljivače impresionizma (Claude Monet, K. Pissaro), što objašnjava materijalitet boje kojom skicira svoj svijet predmeta i prirode oko sebe. Metodom kolorističke analize, sugerisane ljepotom svijetlosti i vazduha, tvori jedinstven likovni prostor nastao je iz realiteta prirode. Upisivanje posmatranog svijeta, preuzetog sa trodimenzionalnog prostora svog okruženja, svodi i sublimira u jedinstven dvodimenzionalni likovni recital, stvarajući užitak nesvakidašnje iluzije dubine kakvom ponire u neotkrivene i udaljene svijetove.
Korišćenjem svjetlih boja (svijetlo žute, plave i ljubičaste) ovo slaganje vremena upotpunjuje serijalom slika posvećenim slavnim svetskim misticima i pjesnicima (Rumi, J. Emre) – nezaboravnim “duhovnjacima i tajnim nosačima svemira” (J. Louis Borges) dodajući svom opusu onu neizostavnu tvar suhovnog čineći neprekinuti dijalog sa njima. U svojoj umjetničkoj iskustvenosti svoju impresiju pretače u apstrakciju. Riječ je o impresijama nastalim u Hutovom blatu, koje uzimamo kao snažnu asocijaciju na temporalnost našeg življenja i poniranje u vječitu glib koja se našem ordinarnom svijetu često ispriječi na putu ka boljem življenju – zaključio je prof. Škrijelj.
Rektor Univerziteta u Sarajevu među Bihorcima u Luksemburgu
Tokom ovog festivala ZK „Bihor“ je imao izuzetnu čast ugostiti rektora Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifata Škrijelja, koji je u svom obraćanju naglasio važnost okupljanja u dijaspori, te njegovanje kulture i tradicije naglasio kao uslov postojanja.
„Mene je iznjedrio Bihor i prije trideset pet godina me pustio u Sarajevo, gdje se odnedavno nalazim na mjestu rektora univerziteta. Tokom svih tih godina tokom čestih razmišljanja o zavičaju, samo su me neki kulturni događaji vraćali u moj Bihor, u Dašču Rijeku, u zavičaj. Nekada je školovanje bilo privilegija samo nekih ljudi,a danas se naša omladina školuje na univerzitetima širom Evrope, upoznavajući i izučavajući tako i druge kulture. To će umnogome pomoći da sačuvaju i kulturu i tradiciju svojih očeva i svoju…
„Onaj narod“ rekao je on, „koji ne učini dovoljno na očuvanju svoje tradicije i kulture – osuđen je na propast“
Prof. dr Rifat Škrijelj
Tokom prvog dana festivala predstvaljen je književni portret Safeta Hadrovića Vrbičkog, a o njemu su vrlo ndahnuto govorili prof. dr Redžep Škrijelj i Faiz Softić.
Naglašeno je da Safet Hadrović Vrbički zauzima sami vrh sandžačko-bošnjake i crnogorske književnosti, te da se jednako uspješno oprobao u raznim književnim žanrovima, ali mu je poezija ostala esencija njegovog stvaralaštva.
Prof. dr Redžep Škrijelj ga poredi sa najvećim književnicima Sandžaka, napominjući da je Safet Hadrović Vrbički, u svakom smislu, ostavio dubok trag kroz vrijeme, konstantno nas radujući novim naslovima koji su svojim estetskim i etičkim kvalitetima zaslužili mjesto u baštini svjetske kulture.
Faiz Softić se posebno osvrnuo na njegovu prvu knjigu poezije „Ne reci nikom“ apostrofirajući pjesmu Vezilje i rekao da je po motivskoj građi drži za najljepšu pjesmu Sandžaka i Crne Gore.
Ambasador Crne Gore u zemljama Beneluksa uputio pozdravno pismo
Njegova ekselencija Ambasador Crne Gore u zemljama Beneluksa, gospodin Vladimir Radulović uputio je pozdravno pismo i čestitao ZK „Bihor“ festival i obilježavanje 7 godina uspješnog rada.
Ambasador Radulović (desno) sa predsjednikom opštine Rumelonž (Rumelange) na festivalu „Prvomajski susreti dijaspore u Luksemburgu 2016.
On je, između ostalog, rekao:
Poštovsni Predsjedniče Zavičajnog kluba „Bihor“, dragi Esko, dragi, dobri i vrijedni ljudi Petnjice i Bihora, poštovani zemljaci i, više od svega, prijatelji,
Žao mi je, i to ne malo, što zbog nekih iznenadnih i nepredviđenih okolnosti i bolesti u porodici, nijesam u prilici da večeras budem sa vama i jedan od vas, kao što sam planirao i želio. Da nastavimo tamo gdje smo stali pred ljetnje odlaske u domovinu, jer sam, od kako sam prije godinu dana stigao u Brisel i Luksemburg, na malo šta bio tako ponosan kao na našu saradnju i na tako brzo izgrađene prvo niti, a sad već lance povjerenja, saradnje i prijateljstva. Toplina, otvorenost, lucidnost, raznolikost i slobodoumnost vaših stavova, ideja i mišljenja,prijala su mi i kao ambasadoru i, mnogo važnije, kao čovjeku koji dolazi iz istog kraja i ispod istog crnogorskog i bihorskog neba. Zbog svega onoga što sa svim svojim blagoslovenim i različitim identitetima jeste i što nosite sobom, morale bi, a siguran sam da i jesu, biti ponosne obje vaše domovine. I Crna Gora i Luksemburg! – napisao je ambasador Radulović i na kraju svog pisma dodao:
Dragi Esko i dragi moji Bihorci, još jednom uz izvinjenje zbog odsustva, želim da vam čestitam sedmi rođendan u Luksemburgu. Radujem se novim uspjesima, novim susretima i još snažnijoj afirmaciji svekolikih aspekata bošnjačke kulture bez koje bi građanski, nacionalni, vjerski i kulturni sklad naše Crne Gore bio neuporedivo siromašniji.
Skupu se obratio i počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu
Remzija Camić, počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu, čestitao je festival i sedmogodišnjicu udruženja, te naglasio da mu je čast da se nalazi na ovom mjestu.
– Kultura je osnova i potka svakog civiliziranog društva, rekao je on, a Bošnjaci ovim i ovakvim festivalima pokazuju da čvrsto stoje na svojim nogama. Oko devedeset posto dijaspore Crne Gore u Luksemburgu čine Bošnjaci, koji su, kada je god to bilo potrebno pružali ruku pomoći prema svojoj domovini i ugradili sebe u temelje moderne, evropske Crne Gore. U Luksemburgu je evidentna dobra sloga među udruženjima, a za to smo svi pomalo zaslužni. ZK „Bihor“ predstavlja ponos svih građana Crne Gore, gdje god da se nalaze; ovo udruženje može poslužiti kao primjer uspjeha, ali ni ostala udruženja ne zaostaju po svojim značajnim aktivnostima – rekao je Camić.
I dva KUD – a upotpunila ugođaj
Spletom igara predstavila su se i dva KUD -a: KUD ZK „BIHOR“ na čijem čelu su Suka Kijamet, predsjednik i Irfan Ramdedović, koreograf, te KUD „EVROPA“ koje predvode Isah Iljo Agović i Rafet Kožar.
BIHORSKA SOFRA
I ovaj put vrijedne domaćice, supruge članova ZK Bihor, pripremile su razna jela i tako je u prostorijama udruženja, drugog dana festivala, organizovan zajednički ručak za goste i članove udruženja.
Ništa bez dobrog zalogaja – prokomenterisa neko od gostiju.
Promocija monografije “Stvaralaštvo Ibrahima Ipka Pačariza”
U nedjelju je u okviru manifestacije “Dani bosnjačke kulture u Luksemburgu”, upriličena promocija monografije “Stvaralaštvo Ibrahima Ipka Pačariza” autora Zumbera Muratovića i razgovor o djelu i liku ovoga umjetnika i pedagoga.
Ibrahim Ipko Pačariz bio je pedagog i čovjek koji je pokušavao da kulturno oplemeni život u ruralnom Bihoru. Poznat je kao vajar, slikar i nastavnik likovnog, muzičkog i opštetehničkog obrazovaanja sa puno dara, talenta i posvećenosti, te je ostavio dubok trag kod generacija učenika osnovnih škola u Petnjici i Tucanju.
Njegovi bivši učenici su s izraženim emocijama i poštovanjem govorili o ovom stvaraocu.
Ruždija Kočan, Enver Korać, Mirsad Rastoder i Šato Ajdarpašić su bili promoteri, a moderator promocije monografije je bio Hamdija Rastoder.
U svom nadahnutom obraćanju, pred prepunom salom Centra za kulturu u gradu Rumelanžu Mirsad Rastoder se osvrnuo na lik i djelo Ibrahima Pačariza:
“Ova monografija sadrži sve bitne detalje o životu i stvaralaštvu Ibrahima Pačariza, neshvaćenom misionaru kulture u petnjičkom kraju i može biti valjan putokaz svima koji se budu htjeli opširnije upoznati sa ovim stvaraocem. On je čestitao porodici Ibrahima Pačariza i autoru Zumberu Muratoviću, te izrazio nadu da će i Petnjičani znati dugoročno obilježavati uspomene na ov og stvaraoca“, kazao je Rastoder.
Odavno s toliko pažnje i topline nije protekla jedna promocija u Luksemburgu, istakao je književnik Faiz Softić.
„Dragi Ibrahime, ako nas čuješ, a čuješ nas; ako nas vidiš, a vidiš nas – nismo te zaboravili. Evo ovdje u Luksemburgu 2000 km daleko od Petnjice, od tvojih rodnih Gojevića, skupili su se tvoji učenici, prijatelji, tvoji rođaci i savremenici i sjećaju se tebe i tvog plemenitog života’’, kazao je Softić.
Montenegrina u Luksemburgu
Drugoga dana festivala promovisana je Antologija Montenegrina, koju je za štampu priredio Dino Burdžović. Na skoro 550 strana, dvadeset autora koji su mjestom rođenja ili porijeklom iz Crne Gore, ali žive i stvaraju van njenih granica. Od Toronta do Prištine. Prvi put u istoriji crnogorske književnosti objavljena je knjiga koja okuplja najznačajnije pjesnike i prozaiste kojima je odavno mjesto boravka van crnogorskih granica. U knjizi su zastupljeni: Avdija Avdić, Saladin Dino Burdžović, Marko Vešović, Veselin Gatalo, Dragoslav Dedović, Fehim Kajević, Jaho Kollari, Refik Ličina, Maja Perfiljeva, Ranko Radović, Nadija Rebronja, Ruždija Ruso Sejdović, Izet Ilja Sijarić, Safet Sijarić, Faiz Softić, Rifat Stanković, Ibrahim Hadžić, Ružica Cvetković-Pfeifer, Ranko Ćetković i Basri Kaprići.
Oni koji prate književnu periodiku primijetiće već po imenima autora da se radi o jednom krajnje reprezentativnom odabiru pisaca koji su poznati van granica Crne Gore, a moglo bi se reći i Evrope. Da napomenemo da je Verlag „A“ poznat među čitaocima i autorima u Njemačkoj kao izdavač koji je objavio niz značajnih knjiga i publikacija za djecu i odrasle, neke na njemačkom ali većinu knjiga na jezicima koje govore ljudi iz bivše Jugoslavije. Ideja o izdavanju ove antologije podržana je od svih, kako u Crnoj Gori tako i u dijaspori. Svi pisci su dobili jednak tretman u knjizi, na prilično jednakom broju strana i u poeziji i u prozi, predstavili su svoje stvaralaštvo na najbolji mogući način. Ova je knjiga od državnog značaja jer pisce, koji su hiljadama kilometara daleko od domovine i isto toliko godinama odvojeni od kulturnih dešavanja u matici, na transparentan način vraća u crnogorski kulturni život i milje i time ga još više oplemenjuje.
Ovo je veliki povratak ovih istaknutih stvaralaca kući.
Od autora koji su zastupljeni u antologiji publici su se obratili Faiz Softić, Rifat Stanković i Dino Burdžović.
Hadžibulići kroz istoriju
U nizu promocija predstavljena je i monografija Hadžibulići kroz istoriju. O ovoj monografiji govorio je sam autor – Safet Hadžibulić, a poseban ton promociji dao je prof. dr Redžep Škrijelj koji se osvrnuo na značaj ovakvih publikacija, na mjesto familije Hadžibulić u istoriji po dubini vremena.
književnik Kemal Musić je u svom osvrtu za ovu knjigu zapisao:
Kako to nalažu propisi, o putevima Hadžibulića od krševitog Trebaljeva kod
Kolašina, preko Bijelog Polja i Pešteri, Bosne, Srbije do najvećih metropola
svjetskih, govori ova monografija. Međutim, ono što i nije baš karakteristika
ove književne vrste, to je specifičnost jezika kojim su autori dali jedan
nesvakidašnji ton svom djelu. Impresivno i veoma interesantno su data
Jusufova sjećanja, koja će, siguran sam, pročitati i onaj ko nema nikave
veze sa prezimenom Hadžibulić. Jusufova sjećanja govore o načinu života
Hadžibulića, o sukobima i međuplemenskim čarkama. O ratovima,
hajdučkim vremenima, progonima, muhadžirluku… Govore o različitim
vjetrovima sa Bjelasice i Sinjajevine. O političkim dešavanjima i istorijskim
događajima. O mudrosti Zejnela i Faka, kakve nema u udžebenicima
istorije. Kao u najboljim literarnim pričama, Jusufova sjećanja komuniciraju
sa realizmom i nadrealizmom. Tu čak i priroda govori, tako da „blagi
bjelasički povjetarac, koji u kratkom vremenskom intervalu preraste u
snažnu gorsku oluju“ daje jasan nagovještaj da će „Trebaljevo u dum
sagorjeti, zajedno sa obližnjim selom Lipovom i susjednom Štitaricom“.
Takođe, te planinske oluje daju jasan signal da će se Trebaljevci zaputiti
kolašinskim Poljima u bijeli svijet. Možda je planinska oluja iz Jusufovih
sjećanja nagovijestila i stradanje Hadžibulića u Srebrenici i muhadžirluk
devedesetih godina prošlog vijeka.
Rodoslov „Hadžibulići kroz istoriju“, autora Rafeta i Safeta Hadžibulića vidi
se da nije lako nastao. Skoro kroz svaki redak osjeća se terenski rad, napor
da se dođe do svakog podatka, svakog detalja, informacije. Zbog toga
ovdje imamo, osim istorijskih podataka, i dvije verzije o porijeklu bratstva
Hadžibulić, date su lične karakteristike bratstva, opis fizičkog izgleda, prvo,
drugo i treće stablo, te karakter plemena. Sve ovo, i još mnogo toga datog
u knjizi, govori da posao Rafetov i Safetom nije bio uzaludan. Sagradili su
najbolju moguću osnovu za dalja izučavanja loze Hadžibulića. Njihova
knjiga „Hadžibulići kroz istoriju“ čuvaće se kao relikvija u mnogim
domovima, a oni, Rafet i Safet, ostaće upamćeni po tome što su prvi ukrotili
nerasvijetljene „hadžibulske lavirinte“ – zapisao je Musić.
Predstavljenje pisaca koji žive u Luksemburgu
I na ovom festivalu predstavili su se svojom poezijom i proznim tekstom autori koji žive i stvaraju u Luksemburgu. Gost im je bila Melida Travančić, koja je doputovala iz Tešnja (BiH), magistrica književnih nauka i autorica više knjiga poezije.
I ovaj nastup privukao je veliki broj publike koji su s pažnjom propratili autore koji svojim književnim izrazom bilježe vrijeme i refleksije zbivanja na Balkanu, u Luksemburgu . Po prvi put na ovom festivalu j nastupio luksemburški pjenik Lambert Schlechter.
Prof. književnosti Hanifa Halilović – Krasnić odlično se snašla u ulozi moderatorice što je itekako obogatilo, ne samo ovaj nastup, već i cijeli festival.
Omaž Rifatu Burdžoviću Tršu
Pored brojnih sjećanja na kulturne radnike Bihora i njihovo stvaralaštvo, ove godine je na Danima bošnjačke kulture upriličeno i sjećanje na najznačajniju političku figuru u istoriji Sandžaka – Rifata Burdžovića Trša. Na skupu posvjećenom ovom istaknutom Bijelopoljcu, koji je moderirao Hamdija Ratoder, govorili su prof.dr. Redžep Škrijelj, književnik i član porodice Burdžović – Dino Burdžović i novinar i publicista Almir Mehonić.
Burdžović, Škrijelj, Rastoder i Mehonić
Govornici su istakli značaj lika i djela Trša i potrebu na vraćanje vrijednostima koje je Rifat za svog kratkog ali bogatog života baštinio i promovirao.
Almir Mehonić u svom izlaganju je naglasio, između ostalog, da je veličina Burdžovića u tome što je on svojom pojavom prevazišao i narod i prostor kojem je pripadao i sa kojeg je dolazio.
„On je postao globalno značajna figura cijelog jednog pokreta, i sa te pozicije, Rifat je, kao rijetko ko u našoj historiji, ostao privržen borbi za ravnopravnost, kako svoga naroda, tako i regije odakle je ponikao. Rifat je bio zastupnik Sandžaka i svoga naroda na najbitnijim mjestima i organima KP. On je bio zastupnik Sandžaka i Bošnjaka u Beogradu i Komunističkoj patriji mnogo više nego li je bio zastupnik KP i Beograda u Sandžaku (…) Zato je govor o Burdžoviću govor o jednoj markantnoj pojavi, o jednoj ideji i viziji ali i tragičnom kraju, kako ličnosti, tako i ideje koju je ta ličnost nosila i propagirala. Jer svako ozbiljno istraživanje života i djela Rifata Burdževića i historije NOB/a u Sandžaku i ZAVNOS/a ne može zaobići zaključak da bi danas ovaj prostor bio sasvim drugačije i uređen i razvijen i rješen da je Rifat doživio kraj II svjetskog rata i ustavna rješenja nove federalne države. Nažalost, ubistvom Burdževića čitav jedan prostor, i čitav jedan narod, izgubio je reprezentativnog prestavnika velikog kalibra bez kojeg se značajne odluke ne bi mogle donositi iza zatvorenih vrata beogradskih kabineta i spuštati po direktivi preko podobnih na Rifatov zavičaj i Rifatov narod (…) Sa ove vremenske distance možemo ustvrditi da angažovanjem i mudrošću Rifat Burdžović uspjeva reaktivirati ideju Sandžaka u Komunističkom pokretu i naglasiti njegov značaj, položaj i posebnost za prostor Jugoslavije. Značaj ovoga je utoliko veći imajući u vidu da se o položaju i statusu sandžačkog prostora prije Rifata bavila zvanično i pisano još jedino bošnjačka inteligencija davne 1917. godine u Sjenici donošenjem poznate Sjeničke rezolucije. Na tekovinama, zalaganjima i idejama Rifata Burdžovića, slobodno možemo ustvrditi, nastaje kasnije, 1943. i ZAVNOS (…) Rifat je shvatio da je ideja Sandžaka jedino moguća i realna kao nadnacionalna ili svenacionalna ideja svih koji žive na tom prostoru. On je na toj ideji uspio pridobiti i Srbe i Crnogorce i to je najveći domet Burdžovićevog lika i djela. U toj činjenici leži i odgovor na pitanje o razlozima zašto se u vremenu ZAVNOSa i II svjetskog rata najviše otišlo i promaklo u sandžačkom statusnom smislu. Zbog toga je život i djelo Rifata Burdžovića Trša vodilja budućim generacijama koji će se društveno, kulturno pa i politički baviti pitanjem Sandžaka“, istakao je Mehonić.
Hronika zločina kao spomenik žrtvama
Na kraju programa Dana bošnjačke kulture upriličena je promocija knjige Rifata Rastodera „Hronika zločina 1991-2001.“
Sadražaj knjige je struktuiran u okviru 13 poglavlja. Riječ je o svojevrsnom spomeniku žrtvama, ali i velikoj retrospektivi burnih historijskih događaja na razmeđu vjekova, velikom i potresnom svjedočanstvu o fenomenu zločina, koji potiru čak i čovjeka kao ljudsko biće.
Radi se o nesvakidašnjoj, korisnoj i dobroj knjizi. Ali njen sadržaj neminovno otkriva i onu drugu stranu, zbog koje se može reći da je to knjiga patnje, knjiga bola, knjiga tuge, knjiga opomene i knjiga pouke. Ona je poziv na suočavanje sa prošlošću, onom bliskom, koja je gorka, ali sa kojom se, uprkos svemu, valja suočiti ukoliko se želi otrežnjenje.
Knjigu je, pored autora, promovisao književnik Safet Hadrović Vrbički. Moderator promocije bio je Remzija Hajdarpašić.
Potresna svjedočanstva iz knjige čitali su Mirsad Rastoder i Selva Ramčilović – Šabotić.
Autor je podsjetio da je devedesetih započeo zapisivanje svakodnevlja i prikupljanje dokumentacije u trenucima nemoći i čiste potrebe da, makar sebi, pomogne u razumijevanju i podnošenju zaumlja koje je iz dana u dan, prijetilo potopom svega što je ljudsko i civilizacijsko.
“Sa svom moralnom i drugom odgovornošću mogu tvrditi da su i svaka informacija i svaki događaj prikupljeni i prezentirani u dobroj namjeri – da pamtimo i nikada više ne dopustimo ponavljanje zla s kojim je obilovala i posljednja jugoslovenska drama u kojoj smo svi, na neki način, bili žrtve”, poručio je Rastoder.
TIM KOJI POBJEĐUJE
Jedan broj članova udruženja ZK „Bihor“ ovo udruženje smatra svojom drugom kućom. Zato su uvijek tu kada zatreba organizovati razne manifestacije. Bez njihovog bezrezervnog zalaganja uspjesi manifestacija i funkcionisanje kluba bi bili pod znakom pitanja. I da se ne zaboravi: Sve je na volonterskoj osnovi; svjesni značaja okupljanja i manifestacija, svjesni svrhe za koju se zalaže udruženje – spremni su u svako doba priskočiti. A ta vrsta osviješćenosti ohrabruje i kao vjetar u leđa potpomaže da se ide naprijed. Tako su se ponijeli i na ovoj manifestaciji.
