Dolaskom Osmanlija naši prostori našli su se pod uticajem nove kulture tzv: orijentalno-islamske kulture dolazi do širenja islama. Orijentalni uticaj se osjetio u izradi ukrasnih predmeta, nišanima, rukopisima i raznim zanatskim predmetima, jeziku i sl. Taj uticaj se može i danas na razne načine vidjeti kod svih naroda sa ovih prostora. Više je izražen u ruralnim bošnjačkim sredinama, dok se socijalistički i u poslednjih 25 godina evropski uticaj više osjeća u gradovima, gdje ostatke otomaske kulture nagriza zub vremena. Baš taj uticaj može biti spona i nit koja će na sve načine povezati narode, koji i ne znaju jedni za druge. Da pišem o ovome podstakao me je primjer iz muzeja u Antaliji, koji sam posjetio proteklog vikenda. Razgledali smo antički i rimski dio, međutim kada smo došli do otomanske kulture, zanimljivo veliki broj posjetilaca iz država koje su bile pod uticajem ove kulture je rekao: ,,Pa ovako izgleda naša nošnja, pa ovako je izgledala naša soba’’! Čitaocima ovog teksta ostavljam da procijene da li ih fotografije iz antalijskog muzeja podsjećaju na nešto što je njima blisko.
Kada govorimo o arhitekturi najveći uticaj otomanske kulture vidi se na džamijama iz tog perioda (džamija u Petnjici). U ćilimarstvu su takođe jako naglašeni orijentalno– islamski utjecaj, a ono se oslanja na određene vjerske običaje, a i na način života.
Gradnja turbeta koje takođe imamo u bihorskom kraju, kao i gradnja česama i šadrvana, tradicionalna nošnja,tradicionalne igre,zanati, imena, svadbarski običaji I drugi običaji uz manje razlike ali sa istom osnovom slični su od Bihora do Kazakstana.
Pjesme uz igre ovih krajeva uglavnom su ljubavne i obredne, među kojima su bile posebno lijepe pjesme koje su pratile svadbu. U istoriji bošnjačke porodice bila je dugo vremena karakteristicna odvojenost po polovima u igri. Tako su nastale pjesme i igre u zatvorenim prostorima prelijepih bosnjačkih avlija. Kroz pjesmu i igru ljudi su izražavali svoja najskrivenija osjećanja.
Iako se iz dana u dan sve manje osjeća taj orijent na ovim prostorima, jer veliki je uticaj zapada i mi se naravno tome htjeli ne htjeli ipak prilagođavamo jer je to sada ‘’IN’’, a ono orijentalno nam je sve dalje i dalje. Ali ipak u svakom od nas sigurno postoji ono nešto što nas vuče ka upravo tom orijentu, nešto sto je neizbrisivo, nešto što je dio nas.
DINO RAČIĆ
