Stručni žiri za dodjelu godišnje književne nagrade “Pero Ćamila Sijarića” tu je prestižnu nacionalnu nagradu ove godine dodijelio književniku iz Bijelog Polja Faizu Softiću.
Ovogodišnji žiri nagrade činili su Redžep Škrijelj (predsjednik), Mevluda Melajac i Fatima Muminović-Pelesić (članovi).
Obrazlažući odluku o dodjeli nagrade, predsjednik žirija Redžep Škrijelj je između ostalog rekao da je Softić književnik u čijoj rečenici nema viška priče, nema nevažnog, već samo onoga što tjera da u tom njegovom “furioznom narativnom ritmu iščitavamo sve do zadnje riječi”.
Govoreći za nas, Faiz Softić ističe da njemu nagrada “Pero Ćamila Sijarića” zaista znači jako puno i to iz više razloga.
– Prvo, Ćamil Sijarić je možda i nedovoljno iščitan i prevođen, njegovo djelo i nije na adekvatan način valorizovano kada je u pitanju evropska književna scena, a zasigurno da pripada samom vrhu svjetskih pripovjedača i nimalo ne zaostaje za bajkovitim pripovjedačima Latinske Amerike: Ljosom, Borhesom, Merkesom, a niti za Foknerom. Ako to možemo nečim pravdati to je, prije svega što je živio u malom jeziku koji je govorilo dvadesetak miliona ljudi računajući i Makedonce i Slovence – kazao je on.
Smatra da je pripovijedanje u Sandžaku mnogima postalo zanimanje, misleći tu prije svega na usmene pripovjedače koji su piscima često neposredna inspiracija.
– Nevjerovatno je to kako ljudi tamo pričaju. To je specifičan jezik, malo nedorečen, sve je u metaforama, u slikama, tamo jezik ima specifičnu melodiju. Da samo znate kakvo je to uživanje kada u Sandžaku sretnete čovjeka hornog za priču…. A i sam Ćamil je jednom kazao “Tamo gdje se teško živi – lijepo se priča” – navodi Softić.
Poredeći pripovijedanje u Sandžaku i Bosni, ističe da bosanski čovjek uglavnom “vaga” šta će izgoviriti, pažljivo sluša sagovornika i trudi se da mu ugodi, dok sandžački čovjek “pusti put priči i kao da je ne vodi, već kao da ide za njom”.
Govoreći o odnosu pisca i okoline, Softić navodi da je iluzorno očekivati razumijevanje sredine, ali da se istinski pisac ne smije predavati ni onda kada pljuju po njemu, kada ga pokušavaju omalovažiti i potcijeniti.
– Ni tada ne smije spustiti glavu, već uzdignute koračati naprijed i vjerovati duboko u ono što radi, vjerovati u svoje pero i tako se jedino može doći do jednog takvog priznanja kakvo je “Pero Ćamila Sijarića”, prestižna nagrada koja se svake godine dodjeljuje u Novom Pazaru, a njen novčani dio finansira se iz budžeta Republike Srbije. Dakle ovo nije samo regionalna i nacionalna nagrada, već ona ima mnogo šire domete i značaj – ocjenjuje Softić.
Dobitnik nagrade “Pero Ćamila Sijarića” mišljenja je da ovo nije nagrada za jednu knjigu, niti za jednu priču ili pjesmu, već za cjelokupan književni opus.
– U svojoj sehari imam sedam objavljenih knjiga, od toga roman “Pod Kun planinom” preveden je na francuski jezik, a u toku je i prevođenje na mađarski i turski. Također, ovih dana poznati albanski pjesnik Fahredin Šehu s Kosova započeo je prijevod i na albanski jezik – ističe on.
Faiz Softić je rođen 10. januara 1958. godine u Vrbama kod Bijelog Polja na sjeveru Crne Gore (Sandžak). Školovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu. Piše za razne listove i časopise. Prevođen je i nagrađivan. Zastupljen je u školskom programu BiH, Kosova i Sandžaka.
Glavni je i odgovorni urednik revije “Bihor” koja izlazi u Luksemburgu na bosanskom i francuskom jeziku.
Nagrada “Pero Ćamila Sijarića” se dodjeljuje na godišnjem nivou, u okviru Sandžačkih književnih susreta i to kao dio obilježavanja 20. novembra, Dana Sandžaka. Ova prestižna nacionalna nagrada se dodjeljuje pojedincima u oblasti književnosti.
Nagrada je prvi put dodijeljena 27. juna 2006. godine književnicima Faruku Dizdareviću iz Priboja i Ibrahimu Hadžiću iz Rožaja. Ostali dobitnici nagrade su Zuvdija Hodžić (za 2007. ) i Sinan Gudžević (2008. ), Zaim Azemović i Asmir Kujović (2010.), Safet Sijarić (2012.), Fatima Muminović- Pelesić (2013.), Fehim Kajević (2014.) i Refik Ličina (2015.).
PREUZETO SA PORTALA INFORMATIVA
