Svašta toga se u posljednje dvije nedjelje izdešavalo: Sportski uspjesi, razne nagrade, a i poneka loša vijest vezano za našu malu bajkovitu Petnjicu… Odakle da počnem?
Kao prvo hoću da istaknem da sam jako srećna i ponosna što talentovani mladi ljudi sa prostora Bihora na svetskom parketu itekako briliraju. Hana Rastoder i Denis Šabotić su samo mali primjer za veliki broj pametnih i vrijednih ljudi, koji su i ovdje i van bihorske teritorije na raznim poljima uspjeli. Ubijeđena sam u to da su baš oni najbolji „ambasadori“ našeg kraja, jer nas na najbolji mogući način reprezentuju ovde, a i u svojim zemljama.
Nažalost, ima i onih drugih „ambasadora“, koji su plaćeni da nam budu „razglednica“, iz koje se može naslutiti „kakva je“ Petnjica. Sluteći po onome šta pričaju meni se čini, da oni njihovu ulogu i sve što je vezano za to nisu shvatili. Baš zadnjih dana mi je ta činjenica postala sve jasnija, čitajući najnovije i najintrigantnije vijesti vezane za našu malu opštinu (ironija off).
Opet se o nekim putevima priča kao i prije dvije, pet i 20 godina, a putevi ili ih nema ili su postojeće “staze” i dalje u najgorem stanju.
Opet se negdje organizuje akcija čišćenja grada…a od prljavštine i smrada ne možeš da prolaziš putem.
A kao metaforički “šlag” na tortu čitam danas o požaru koji je izbio u sred decembra. Minus pet stepeni, ali je ipak izbio požar… A mi i dalje nemamo adekvatne kante da gasimo taj požar, a kamoli službu zaštite i spašavanja. Pa to nigdje nema, osim u Petnjici. Zašto nismo tako “kreativni” kada je o drugim “projektima” riječ?
Ovo je samo mali dio onoga, o čemu se sve pričalo. Zemaljska kugla se i dalje okreće, svugdje se nešto mijenja, ide se naprijed… Samo ne kod nas. A dežurni krivac je uvijek neko drugi.
Godina se bliži kraju i sumirajući cijelu 2016. godinu, dolazim do zaključka da ovi plaćeni „ambasadori“ iz prošlosti nisu naučili ama baš ništa, iako su oni dio te prošlosti, za koju su i oni odgovorni. Zašto iz godine u godinu samo pričaju? Ako je put bitan, ako su razne službe bitne, zašto samo dišu i drže govore i daju interviju? Zašto ne čine ništa? Zašto ne prodaju službena vozila premijum brendova poput Audi, Mercedes ili Volkswagen, da bi sanirali puteve? Zašto se prvo pravi opštinska zgrada, a za najosnovnje, potrebnije projekte se „nema“? Izgleda kao da svi oni imaju fascikle u svojim ladicama, sortirane po temema, koje s vremenom na vrijeme kao kasetu ubace u kasetofon i puste da odigra, samo da bi nas smirili. To rade i vlast i takozvana „opozicija“… A sve je to ustvari isto. I mi to slušamo i klimamo glavom kao da smo pod nekim opijatom.
Da li se i vi pitate, koliko ćemo još „klimati“ glavom? Da li se i vi pitate kao ja, dokle ovo treba da ide? Da li se i vi pitate, dokle će nas prodavati za budale? Ili mi u stvari i jesmo budale, zato što ne viknemo, ne zahtjevamo,ne kontrolišemo njihov rad?
Pitam vas: Da li hoćete reprizu 2016. godine, ili ne?
ARIANA KOČAN
