Kod nas „na zapadu“ se ovih dana slavio Božić, tako da sam se zadnja tri dana osjećala kao trnoružica poslje „incidenta“ na razboju, poslje kojeg su ona i njeno kraljevstvo spavali sto godina. Sve prodavnice su zatvorene i jedna udobna tišina je zagrlila grad, u kojem se tokom praznika sve odvija umanjenom brzinom.
Inače nisam ljubitelj praznika, jer znaju da budu veoma naporni baš zbog toga što se neizbježno moramo baviti sa svojom porodicom, sa sobom i sa našim (ponekad živčanim) mislima, ma koliko mučno to ponekad i bilo. U suštini se kreira neka vrsta harmonije, koja je u većini slučajeva vještačka i kojoj se rok trajanja taman poklapa sa krajem prazničkih dana. Prije i poslje vlada realitet, a u međuvremenu jedna manje više jeftina predstava.
Ove godine je to bilo drugačije. Vatreno sam isčekivala božićne praznike jer sam poželjela da konačno jednom “predahnem”. Prokleta je bila ova 2016. godina. Više se toga ružnog izdešavalo nego ljepog: Veliki broj poznatih ljudi nas je zauvjek napustilo i svijet je ove godine više nego poludio. Jedna ekonomska kriza mijenja drugu, terorizam nas čvrsto ima u ruci i političke krize rastu iz zemlje kao pečurke. Jedni kažu da su religije to prouzrokovale, drugi kažu da je zapad proklet, a treći da su Milo, Angela Merkel, Rotšildovi ili neki naš komšija kriv. Uglavnom se možemo složiti da je prije “sve bilo bolje” i da je neki „drugi“ kriv. Definicija, ko je taj drugi, to je stvar perspektive, intelekta i karaktera.
Igrom slučaja je neko izmislio koncept „praznika“ te nam pogotovu krajem godine daju šansu da reflektiramo zadnja 360 i kusur dana koje stoje iza nas. Daju nam mjesta da se smirimo i da životni kompas prilagodimo novim izazovima, koji nas sigurno u novoj godini itekako čekaju. Za neke situacije i izazove nismo ni krivi ni dužni nego se jednostavno dese i mi se moramo boriti sa njima. Sa druge strane ima puno toga što iz 2016-te „vučemo“ za sobom kao blato koje nikako neće da se makne sa cipele, koliko god mi to čistili.
Šta onda poželjeti poslje ovog bućkuriša koji nam ova godina ostavlja? Da sve bude kao „onda“ ili da sve bude drugačije?
Prvenstveno vam za Novu godinu želim da budete zdravi i srećni, koliko god vam teško to ponekad padalo. Reflektirajte sebe: Kada ste trebali da budete hrabri, ali ste ipak odlučili da prićutite? U kojim situacijama ste bili drski kada je bilo bolje, da se povučete?
I što je najvažnije: Posvetite se sebi i svojim porodicama. Ne gledajte i ne priželjkujte tuđe. Ne tračajte. “Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon.” Budite pošteni i iskreni i činite dobro drugima kao što su to činili vaši očevi, djedovi i pradjedi. Vratite u sjećanje vrijednosti i vrline, koje su vas oni naučili, a mnogi od vas očigledno napustili. Možda je to baš ključ ka boljem životu u 2017. godini, a ne firme, kafići, korupcija i fejsbuk.
Neka vam je srećna.
