Kada su prve vijesti vezano za velike padavine snijega “dogurale” u kategoriju BREAKING NEWS što u pisanim medijama tako i putem tv ekranima , već se moglo naslutiti, da Crna Gora i snijeg nisu dobra kombinacija. Izgleda, da je posljednjih par godina vladao neki parazit koji je izbrisao sjećanja na jake zime, sa kojim su deverali naši preci i koje su i dan danas aktuelne. Ili se možda posebno mladi ne sjećaju zime i snijega (to je ono bijelo, hladno, mokro), zato što su svoje vrijeme posljednih godina provodile po Njemačkoj, Belgiji ili
Holandiji, tako da su zaboravili, kako je to kada dobro zapada? Možda se tim ljudima (koji se sve više vraćaju, jer se, kakva senzacija, i po inostranstvu mora itekako raditi) baš zbog toga i ne može zamjeriti (upozorenje: ironija) da sad, vraćajući se “u svoj dom” ne znaju šta da rade.
Ali šta je sa ovim “funkcijonerima” glavnih ustanova, koji su zaduženi za sigurnost puteva itd.? Kako ćemo objasniti zdravom umu, da čak ni ONI nijesu znali, da se agregatno stanje vode mjenja, kada padne u zemljinu atmosferu u kojoj temperatura iznosi najmanje dvadeset ispod nule? Lako bi bilo da se sad zadovoljimo sa (potencijalnom) činjenicom da nisu bolje znali. Na žalost svojim postupanjem nisu nam dozvolili da tako mislimo, nego su nas uvjerili da oni baš “bolje” znaju. Ne samo da su važne mašine za uklanjanje snijega bile u kvaru (ko ih treba zimi). Ne samo da su se putevi čistili bez ikakvog koncepta i samo sporadično, nego su političke stranke (a jedna se posebno potrudila u tome) iskoristile ovu katastrofalnu vremensku situaciju za imidž kampanje, po principu “poslje izbora je prije izbora”. To nigdje nema ‘sem kod nas. I što je najgore u svemu tome je, da se ta “pomoć” mora propagirati i razglasiti na sva zvona, a angažovanje drugih omalovažavati.
U toj pomoći nema ništa skromno, ništa nevino, ništa „čisto“… Ostaje samo loš ukus u ustima, i blato po putu.
