Prvobitni tekst o Adisu Muratoviću morali smo da modifikujemo zbog toga što je u njemu opisan posao kojim se bavi, a taj opis (kako nam je Adis rekao) nije smio izaći u javnost jer su takva pravila kompanije iz Hamburga.
Izvinjavamo se čitaocima portala zbog intervencije na tekstu.
********************
Emisija “Bihorska veza” je u svojoj misiji spajanja Bihoraca sa zavičajem “naletjela” i na Adisa Muratovića koji radi u Hamburgu u Njemačkoj.
Ovaj Petnjičanin je rođen prije 36 godina u Beranama, a nakon života u Petnjici preselio se u Bar i Podgoricu gdje je radio u hipermarketima na poslovima mesara. Nije ga držalo mjesto, a i posao nije bio plaćen onoliko koliko je Adis mislio da treba, pa je sreću potražio dalje preko granice u Njemačkoj. Nije radio odmah posao koji diže adrenalin već uobičajene djelatnosti kao i svaki Balkanac koji ode trbuhom za kruhom.
On sa tugom i vidljivom nostalgijom kaže da u rodni kraj nije dolazio više od 15 godina.
“Nostagija je najteža. Nijedna bomba ne može da pukne, koliko može srce za svojim rodnim krajem i svojim sokakom. Nedostaje mi Jesikoviča, prijatelji, i roditelji Hajradin i Mahija“, sjetno priča Adis.
Nije siguran da će izdržati do penzije u tuđini i sanja povratak u zavičaj.
“Samo da zdravlje podrži i biće dobro. Pozdravljam sve rođake, sve moje prijatelje koji me znaju i koji me se sjećaju, makar kao dijete koji je na Plandištu igrao fudbal”, podsjeća sve
Bihorac Adis Muratović.
S.R.
