Esku Haliloviću
Pišem ti, Esko, ovu pjesmu
Za sve dobrote tvoje
I što znaš reći hvala
Evo i jedno hvala moje.
Ti znaš i tuđoj muci prići
baš kao i svojoj ako dođe
Život je bajka koje se priča
I koja najednom prođe.
Svega se čovjek sjeti
I vrijeme kada proleti
Vraća se čovjek čovjeku
Ko što se rijeka ulijeva u rijeku.
Toplina tvoje riječi
Ruši bedeme od čelika
Jer u čovjeku bez topline
Svije se mržnja velika.
S tobom se sresti
Božji je dar i poklon veliki neba
Ova je planeta mržnjom zasijana
I takvih kao Ti treba.
Ti si brat i onom koji brata nema
I duša ti je more topline
Ničega nema neljudskog
Da kradom šuti u njene dubine.
Vraćaš nadu da dobri postoje ljudi
I da su tu pored nas
Imati tebe za prijatelja
Za moju dušu je spas.
Ferid Mutatović
