Jedan od narodnih običaja kod muslimana na Balkanu koji je najviše zastupljen u domovima prilikom određenih vjerskih praznika je pripremane halve, slatke poslastice koja se obično priprema uoči praznika (Ramazana, Bajrama).
Skoro da nema doma u Bihoru u kojem noć prije Ramazana, Bajrama ili prije nekog drugog važnog datuma ne zamiriše halva. Međutim, da li se se ikada zapitali odakle običaj pripremanja halve i odakle potiče halva.
Ime halva dolazi iz arapske riječi halva, što znači slatkiš
Halva je slatko jelo, koje potiče sa Bliskog istoka. Halva, kao poslastica najviše je raširena po Bosni i okolnim zemljama na Balkanu, sjevernoj Africi te zemljama centralne Azije. Recept halve je najvjerovatnije na ove prostore donijela Osmanska kultura u osvajanjima balkanskih područja. Tako se halva kroz prizmu Islama očuvala vjekovima u tradiciji i kulturi Bihora. Ono što je najznačajnije kod halve je da je to ukusna i slatka poslastica koju može pripremiti i priuštiti svako, jer se pravi od osnovnih životnih namirnica kao što su brašno, ulje ili maslac, šećer i voda.
Oni stariji pamte i vakat kada je bio običaj pripremati uoči svakog petka, da zamiriše kuća. Baš taj miris prilikom pripremanja halve asocira i najavljuje ukućanima da nastupa određeni vjerski praznik, te u domu vlada posebna euforija. Stari su govorili da kada zamiriše halva u domu, tada dođu meleci (anđeli) u taj dom da bi osjetili miris halve.
To je ambijent halve i oko nje, to je životna priča, amanet, slatkiš, istorija, rodbina, miris, adet, veselje, radost, osmijeh… Sve je to halva, a ponajmanje je kolač jer, halva nije kolač, halva je halva. Halva se jede k'o halva i miriše k'o halva i prži se k'o halva, a u narodu se dugo koristi izreka ‘’Ide ko halva’’.
Svakako halva kao asocijativni element mnogo doprinosi evociranju uspomena posebno starijim generacijama na djetinjstvo, na radost, na skroman ali srećan život.
Jer šta bi ste dali da još jednom možete da prošetate vašom mahalom dok kroz prozore se iz domova osjeća miris tek pečenog hleba, pečene kahve i halve. Neprocjenjivo, zar ne?
DINO RAČIĆ
