Demokrate su svoj duh pobjeda unijele i u bihorski kraj, tačnije opštinu Petnjicu, gdje su naši mladi na čelu sa predsjednikom Aleksom Bečićem i generalnim sekretarom Borisom Bogdanovićem obišli skoro hiljadu domaćinstava. Kao politički subjekt koji je osnovan prije nepune tri godine dobili smo impresivnu podršku Bihoraca od čak 21,28%.
Za Bihorce su nam govorili, prije nego što smo tamo došli, da su časni, pošteni i gostoljubivi ljudi, u što smo se uvjerili, a jedan od najboljih reprezenata tih osobina pridružio se našoj demokratskoj porodici i postao predvodnik petnjičkih Demokrata. Riječ je o dr Albinu Ćemanu, mladom i perspektivnom ljekaru, dobrom čovjeku koji je odlučio da ostane na svom ognjištu i da zajedno sa nama učini sve kako bi ovaj kraj postao mjesto u kojem će se ostajati. Tako su Aleksa i Albin, kao pravoslavac i musliman ušli zajedno u sve bihorske domove i one pravoslavne i one muslimanske, i time dotakli suštinu Crne Gore, poslali poruku da kada smo podijeljeni po vjeri i naciji, tada će biti samo dobro onima koji nas dijele, a naša će djeca odlaziti. A kada smo zajedno, pobjeđujemo svi, osim oni koji su to zajedništvo pokušali da unište.
Kampanja je tekla i bolje nego što smo zamišljali. Naši mladi, ali i naše rukovodstvo, srdačno su dočekivani i bili dragi gosti Bihoraca. I pored teških uslova u kojima ljudi ovdje žive, ono što nas je iznenadilo, jeste njihova volja i želja za promjenama koje će donijeti boljitak, ljudi se nadaju boljim vremenima i to su nam pokazali. Radeći kampanju u Petnjici naišli smo na prelijepe pejzaže, živopisnu prirodu i neiskorišteni ili uništeni potencijal. Pored tolikog prirodnog bogatstva koje Petnjičani imaju, oni žive na rubu egzistencije. Jedna od glavnih boljki ovog kraja je iseljavanje mladih. Naime, kada prođete ovom opštinom, kada je obiđete od početka do kraja, kao što su to Demokrate uradile, tek tada shvatite zašto nema mladih. Prije svega, malo udaljenija mjesta u ovom kraju imaju puteve poput srednjovjekovnih, a većina sela nema rasvjetu. Često se dešava, u što smo se i mi uvjerili, da ljudi ovdje nemaju struje, u 21. vijeku, u državi u srcu Evrope. Zamislite onda kako izgleda u takvoj sredini nadati se poslu, gdje nijeste sigurni da li ćete imati cijeli put do kuće. Naravno da se mladi ljudi lako odlučuju da iz takvog beznađa i depresije što prije odu.
Demokrate zato imaju jasan plan i program kako da se Petnjica digne na noge na svim poljima: od poljoprivrede, preko infrastrukture, pa sve do kulture. Iskoristićemo sve naše potencijale, ali i potencijale i resurse Petnjice, kako bi se odlazak zaustavio, kako bi ljudi imali na čemu da grade svoj život i život svojih potomaka.
Aleksa Bečić:
Koliko puta su vam se oči napunile suza zbog toga što niste svoj višemjesečni naporni rad na njivama mogli valorizovati već ste morali taj rad ili bacati ili prodati u bagatelu? Koliko puta niste imali dati djetetu da pođe uveče do grada? Koliko puta ste se desetog u mjesecu uhvatili za glavu i rekli kako izdržati do prve plate ili penzije u porodici? Dosta je više da su mi otac i majka u pitanju a ne grupa šovinista, nacionalista, profitera, tajkuna i lopova koja bi posvađala dva oka u glavi samo da zadrži milione koje su pokrali. Zato dragi prijatelji, mladost u fabrike, lopovi u zatvor, djeca u školske klupe, zato Marija i Dženan, zato Senad i Jelena, zato Bogdan i Selma a ne Milo i Aco, a ne Brano i Vesko, a ne Duško i razne supice, zato mladost i pobjede a lopovi i tajkuni direktno u zatvor. I onda kao bijeg od te surove stvarnosti otvaraju ponovo priču o partizanima i četnicima, o Šešelju i Miloševiću, o Srebrenici . Gospodo, to je znak da ste nemoćni, to je znak vaše slabosti, to je znak da ste i vi svjesni poraza koji ćete doživjeti u novembru i početkom naredne godine. Ja i Štjefan smo bili u vrtiću kada su se događali neki teški događaji ali nismo ni ja ni on niti iko iz ove sale komandovali tim procesima. Komandovao je član vrhovnog savjeta odbrane i sadašnji predsjednik DPS-a, Milo Đukanović. Zaustavimo priču o partizanima i četnicima, dosta je Šešelja nego vi nama gospodo ovdje u Tuzima odgovorite gdje je ono što je život?
Gdje je ona sportska hala koju ste obećali tuzanima prije dvije godine? Gdje je dječiji vrtić koji ste obećali? Gdje je zelena pijaca, osnovna škola u Karabuškom polju? Gdje je bulevar ka podgorici? Gdje su otkupne stanice za poljoprivredne proizvode? Gdje su svi milioni koje ste popljačkali od nas za ovih 27 godina? Ovom napaćenom narodu treba samo jedno, da živi a ne da preživljava. Je li to veliki zahtjev u 21-om vijeku u zemlji koja ima tolike prirodne potencijale i resurse? Jeste vjerovatno za one čija djeca za jednu noć potroše dvogodišnji prihod naših domaćinstava. Onima koji djeci za 18-ti rođendan kupuju džipove od 70 000 eura. I tih 500 skorojevića koji su se obogatili pljačkajući nas hoće da dijele 620 000 građana Crne Gore da bi nastavili da pljačkaju i da sjutra njihova djeca budu robovlasnici ovoj omladini? E neće moći sigurni budite. Živote dajemo ali budućnost crnogorske omladine ne dajemo nikom. Na samom kraju im iz Tuzi poručujemo: dalje ruke od stočara, dalje ruke od zemljoradnika, dalje ruke od radnika, dalje ruke od penzionera, dalje ruke od crnogoraca, dalje ruke od Albanaca, dalje ruke od Srba, dalje ruke od Bošnjaka, dalje ruke od Hrvata, dalje ruke od poštenog naroda Crne Gore. Pobijedili smo vas u Budvi, pobijedili smo vas u Kotoru, pobijedili smo vas u Herceg Novom, pobijedićemo vas širom Crne Gore! Vjerujte u slobodu, vjerujte u pobjede, vjerujte u istinu, vjerujte u pravdu jer ona je na dohvat ruke.
Albin Ćeman:
Poštovani građani i građanke Tuzi, braćo i prijatelji, drage moje demokratkinje, cijenjeni demokrate, gospodine predsjedniče. Uz osjećaj zadovoljstva sve vas srdačno pozdravljam i selamim u svoje ime i u ime demokrata Petnjice. Moje zadovoljstvo ispunjava spoznaja da broj demokrata u svim djelovima Crne Gore iz dana u dan rapidno raste i to me uvjerava da procese koje sprovodi Demokratska Crna Gora niko više ne može zaustaviti. Večeras ova sala ima poseban sjaj zbog prisustva čestitih, hrabrih, odvažnih i slobodnomislećih ljudi koji žele, hoće i mogu izvući ovu zemlju iz tridesetogodišnje tame u koju nas je organizovana kriminalna grupa sa vlasti sve zatvorila. Svakoj generaciji pripadne obaveza da učini neki važan iskorak za svoj narod. Nama demokratama je pripala uzvišena čast i odgovornost da ovaj porobljeni narod oslobodimo stega u kojima nas ova kriminalna vlast drži sve ove godine, mi to hoćemo i možemo. Nikada više nećemo dozvoliti da nam postavljaju granice slobode, da nas dijele i zavađaju sa braćom, prijateljima, komšijama, da nas uvuku u njihovo blato primitivizma, nacionalizma i egoizma. Mi ne prihvatamo druge podjele osim na dobre i loše, na soj i nesoj na ljude ili kriminalce. Zato uvaženi građani Tuzi a posebno petnjičani koji živite ovdje izbor je lak. 26. novembra ove godine zaokružite broj jedan zbog vas, vaše djece i generacija koje dolaze.
