Vrijeme je najveća zagonetka svemira. Sadašnjost koju živimo ovako kako živimo, samo je tren i treptaj oka u odnosu na okean prošlosti koji već sledećeg trena ostaje vječno da huči tamo negdje daleko, nizvodno od nas. U svojim mračnim dubinama on krije sve naše male tajne, neostvarene i nedosanjane snove, neispunjene i napola ispunjene želje, ljubavne
jade, šum rječnih talasa i ptica u letu, šapat predvečernjih povjetaraca, lelujanje trava, poglede i mirise dragih uz koje smo rasli, voljeli, nadali se i maštali o budućnosti.
Ta budućnost o kojoj su maštale generacije danas je već dalekaprošlost, pluskvamperfekat koji traje samo zahvaljujući fotografjama i osjećanjima koja one uspijevaju da probude u nama. Jer, bujica vremena koja neprestano teče bezobzirno valja i nosi sve pred sobom, dok u njoj svi mi plivamo, plutamo ili tonemo. Upravo ta bujuca za mene je uvijek bila
veliki izazov. Ova mini izložba je najuži mogući izbor ulova iz male vrše zabačene u maticu vremena se sačuva ono što nam je nekad značilo a čega danas više nema. Jedan skroman pokušaj da se od zaborava otrgnu i makar na trenutak reinkarniraju ljudi, predjeli, objekti, događaji, kultura i običaji ovog podneblja.
Fotografja je najbolji način za to jer svaka od njih ima svoju priču od hiljadu riječi. Oslušnite ih i popričajte malo sa njima i sa sobom.
Ako se makar na trenutak prisjetite neke lijepe uspomene iz mladosti, dragog prijatelja kojeg više nema, boje glasa starog mujezina i jednog davno zaboravljenog ezana, mirisa svježe pokošene trave iz djetinjstva ili stidljivog pogleda svoje prve ljubavi, ova izložba
ostvariće svoj cilj.
Ako se makar na trenutak prisjetite neke lijepe uspomene iz mladosti, dragog prijatelja kojeg više nema, boje glasa starog mujezina i jednog davno
zaboravljenog ezana, mirisa svježe pokošene trave iz djetinjstva ili stidljivog pogleda svoje prve ljubavi, ova izložba ostvariće svoj cilj…
Adem Ado SOFTIĆ (KOMUNA)
