JAVNA RASPRAVA O NACRTU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SARADNJI CG SA ISELJENICIMA ODRŽANA I U LUKSEMBURGU
Povodom dopune zakona vlade Crne Gore o saradnji sa iseljenicima koji je usvojen 2015. a sada se raspravlja o njegovim izmjenama i dopunama, direktor Uprave za Dijasporu Predrag Mitrović sa drugom sekretaricom u Upravi za dijasporu Milicom Raičević, i u društvu sa predstavnicima Ambasade Crne Gore u Briselu: Nj.E. Ambasadorom Vladimirom Radulovićem, sekretaricom ambasade Milenom Šofranac, te ministrom-savjetnikom pri ambasadi Predragom Stamatovićem, boravili su u Luksemburgu gdje su sa iseljeničkim udruženjima iz Crne Gore i sa još nekoliko njih iz Holandije i Njemačke, 10. decembra ove godine, održali sastanak u gradu Tetanžu.
Osim predstavnika udruženja iz Luksemburga sastanku je prisustvovao i jedan broj doseljenika iz Crne Gore koje je živo zanimala tema sastanka.
U ime domaćina bili su konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić i Edin Medo Latić, član ZK „Bihor“ koji je ujedno i član savjeta za dijasporu Crne Gore iz Luksemburga.
Vodila se višesatna rasprava na kojoj su predstavnici udruženja istakli da je odnos između matice Crne Gore i dijaspore u Luksemburgu itekako unaprijeđen dolaskom na čelo Uprave za dijasporu Predraga Mitrovića, koji često obilazi iseljeničke zajednice i živo se zanima za unapređenje odnosa sa Crnom Gorom, na obostrano zadovoljstvo. Naglašeno je da su rezultati evidentni.
Ponajviše se, tako se čini, raspravljalo oko niočeg; naime, jedan broj diskutanata su potencirali da se izvede na čistač – koji je naziv pogodniji za iseljenike – iseljenici ili dijaspora, što po mnogo čemu je jedno te isto. No, ako ćemo da tjeramo „mak na konac“ uvijek ćemo naći razloge za iskopavanje razlika i različitosti, ali – da li nam je to cilj?! Bilo je, također, rasprava kako zvati zemlju iz koje smo dospjeli u Luksemburg i druge zemlje svijeta: da li matična država ili država porijekla? I tu je bilo nedoumica i rasprava.
Po nekima država porijekla i matična država je jedno te isto, jer – ako je nekom država porijekla Crna Gora, ona mu je, podrazumijeva se, i matična država; to ne mora da znači da je država porijekla i matična država ista ocu i sinu, jer – otac može biti rođen i po porijeklu Njemac, a njegov sin rođen i stekao status državljanstva u Crnoj Gori. U tom slučaju ocu je matična država Njemačka, a sinu Crna Gora.
Je li ovca il je brav?!, raspravljalo se i gubilo vrijeme. No, mora se priznati, bilo je i konstruktivnih rasprava koje su od suštinskog značaja za Iseljenike Crne Gore u Luksemburgu.
Obećano je da će u sastava članstva Savjeta za dijasporu Crne Gore iz Luksemburga biti predloženo da se bira još jedan član, te bi ih, umjesto dosadašnjih dva – bilo tri.
Bilo kako bilo, rastali smo se uz prijateljski stisak ruku, a dijaspora Crne Gore u Luksemburgu, ili njeni iseljenici, još jednom podsjećeni ko su, odakle su i šta im je činiti.
Lijepo je imati svoju maticu, nema šta. A Crna Gora, evidentno je, trudi se itekako da svoje razasute građane širom planete uveže, okupi, i učvrsti savez izmeđe raseljenih i onih koji su ostali vjerni svome domu.
No, valja uvijek podsjećati na mudru misao velikog bošnjačkog i crnogorskog pisca Huseina Bašića, koji je još u vrijeme masovnog bježanja ili iseljavanja iz Crne Gore napisao: niti su bogzna srećni oni koji su otišli, niti oni koji su ostali…
F. S.
