Noć, hladna, tiha, ali čovjek je napravi burnom koja probudi emocije, postavlja se pitanje da li su emocije uzaludne ili realne?
Želje i čestitke koje se izgovore te noći su mnogobrojne. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenjuju optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja, odjekuje čitavu noć. Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate stvarnosti, za koju naravno shvate da je često vrlo surova i teška i jako daleko od idealnosti.
Analizirajmo ponašanje našeg naroda pred Novu godinu.
Ono što se najviše primjećuje jeste enormno trošenje novca u pripremi slavljenja Nove godine. Iako se svi žale na krizu, novca za Novu godinu ima. Izvlači se posljednja crkavica za alkohol, pirotehniku, novu odjeću, svečane frizure… Trgovci su posebno dekorirali svoje prodavnice kako bi kod naroda izazvali euforiju i pomamu za kupovanjem, a na udarnim mjestima svojih prodavnica su pripremili raskošan izbor alkohola i raznih nepotrebnih novogodišnjih ukrasa. Narod kupuje, a oni zadovoljno trljaju ruke. Makar poslije Nove godine bio gladan, makar zakasnili sa plaćanjem redovitih obaveza, naš narod ne žali potrošiti i posljednji euro samo da bi bio dio “novogodišnjeg cirkusa”.
Šta su to simboli Nove godine?
Djeda Mraz-Sveti Nikola, jelka (božićno drvo),, ukrasi, pirotehnika, alkohol, lažne emocije…
Posebna priča od Božića do Nove godine je sveti Nikola, ili Djeda Mraz. On je bio biskup u IV vijeku i predstavlja se kao visoki vjerski dostojanstvenik koji kroz zrak jaše bijelog konja. Transformacija Svetog Nikole u Djeda Mraza otpočela je 1823.godine kada su novine u New Yorku objavile poemu posjeta Svetog Nikole. Pjesma je brojnim Amerikancima predstavlja prijatnog sveca koji u sankama koje vuku irvasi prelijeće iznad krovova kuća. U Sjevernoj Americi pa tako i u cijelom svijetu Djeda Mraz je konačno dobio oblik debelog, veselog, starog gospodina i on po legendi dostavlja darove dobroj djeci širom svijeta pomoću vilenjaka, da li je to moguće?
Iako svako zna da je Djeda Mraz ustvari Sveti Nikola, mnogim muslimanima to ništa ne govori. Važno je ubijediti djecu u dobro srce i natprirodnu moć tog starca da ispunjava sve dječije želje. On širokogrudno dijeli paketiće, koje naravno plate roditelji– ali to nije bitno, a djeca, ko djeca, vesele se poklonu i dive se dobrom djeda Mrazu.
A kada bi, recimo, Islamska zajednica tražila od roditelja novac za kupovanje bajramskih paketića djeci, ili da se pokriju dugovi grijanja u džamiji negodovanjima ne bi bilo kraja. Bošnjačkom narodu ne smeta Djeda mrazova duga brada, a smeta im hodžina i hadžijina brada. Roditeljima je samo važno da se u srcu njihove djeca nađe prostora za ljubav prema ‘plemenitom čiki’.
Djeca se uzaludno raduju Novoj godini i Djedu Mrazu, odnosno kršćanskom svetcu Svetom Nikoli, oko koga postoje kontraverze, i čiji mit i sve ono što je on donio sa sobom, kritikuju čak i mnogi vjerski predstavnici kršćana. Raduju se bošnjačka djeca sjedobradom starcu iz bajke i kićenju jelke (božićnog drveta),koja je simbol Nove godine, kao i poklonima koje će pod drvo ili pak u čarapu, staviti Djed Mraz koji živi samo u dječijoj mašti.
Djedica ih posjeti tek nakon što djeca zaspu, umorna od dugog čekanja da se dedo konačno pojavi u svojim sankama koje vuku irvasi. Djeda Mraz i jelka (božićno drvce), su originalni i neizostavni detalji koji se vežu za doček katoličkog blagdana Božića, a koje su muslimani Bošnjaci svojski prihvatili kao dio dočeka Nove godine.
Naravno tu su i pirotehnička sredstva jer svake godine, posebno oko praznika, dođe do povreda zbog bacanja petardi. Ne prođe godina bez vijesti da je neko dijete teško povrijeđeno dok se igralo sa ovim pirotehničkim sredstvima. Iako je njihova prodaja maloljetnim licima zabranjena, kako se najluđa noć bliži prasak petardi je širom Bihora sve učestaliji dok nadležne institucije ne okreću glavu.
Gregorijanska Nova godina ili medjdjunarodna?
Mnogi narodi i religije imaju svoje kalendar i svoju Novu godinu. Tako postoji muslimanska Nova godina, židovska Nova godina, pravoslavna Nova godina, kineska Nova godina… Za početak mjerenje vremena ovi narodi su uzimali najbitnije događaje iz svoje istorije.
Gregorijanski kalendar, kojeg je odobrio papa Grgur 1582. godine, i koji je, ustvari, modificirani julijanski kalendar, predviđa 1. januar za početak Nove godine. Ovaj kalendar je ubrzo prihvaćen širom Evrope, a danas cijeli svijet računa vrijeme po ovom kalendaru.
Muslimani širom svijeta, pored svog hidžretskog kalendara, iz razloga praktičnosti, upotrebljavaju i ovaj opšteprihvaćeni gregorijanski kelendar i računaju vrijeme po njemu. Muslimani, uvažavajući činjenično stanje, prihvataju da je ova gregorijanska Nova godina postala međunarodna Nova godina, premda znaju da ona ima kršćanski background (kršćansku pozadinu), obzirom da je povezana s kršćanskim vjerovanjem u datum rođenja Isaa a.s.
Baš kao što različiti narodi i kulture obilježavaju svoje nove godine, tako se obilježava i međunarodna Nova godina. Termin koji se uglavnom upotrebljava za obilježavanje nove godine je ‘slavljenje’. Mi muslimani ne slavimo svoju hidžretsku Novu godinu. Mi je na prigodan način obilježavamo, podsjećajući se na značaj hidžre. Ni bajrame ne slavimo – i njih obilježavamo, više se veseleći. ‘Slavljenje’ je termin koji se veže samo za Svevišnjeg Allaha.
U ovom sveopštem novogodišnjem cirkusu, učestvuju i stari i mladi. Ali naša omladina je posebno motivisana. Da se ispravim, većina omladine. Ima i izuzetaka koji na Novu godinu gledaju racionalno. Pitajte omladinu ili pokušajte ustanoviti šta je konačni cilj novogodišnjeg slavlja, ili čime kulminira novogodišnje slavlje? Vjerujte vrhunac zadovoljstva naše omladine je da se tu noć napiju do besvijesti. Naravno, pod dejstvom alkolhola se lakše stupa u seksualne odnose, lakše se zameće kavga, lakše se izazivaju nesreće… Ali ni to nije dovoljno da se osudi slavljenje Nove godine. Onaj ko se usudi reći i riječ protiv, proglašava se nazadnim, retrogradnim, nekulturnim…
Na kraju želimo postaviti logično pitanje “šta nam je činiti u ovoj noći?”
Odgovor je jednostavan: ne pridavati joj nikakvu važnost u odnosu na druge noći. Ne obilježavati je nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, ne čestitati je, ne kupovati djeci nikakve poklone, niti primati, već kao i ostale noći leći spavati, ustati na sabah i nastaviti živjeti islamski kao i do sada.
Enko Korać i Refko Latić
(Stavovi u kolumnama ne odražavaju nužno i stavove redakcije Radija Petnjica)
