Dr Šemsudin Hadrović je reagovao na objavu portala radiopetnjica.me od 9. septembra na tekst Fatime Rebronja: Moj otac Tale Đukić je spašavao a ne ubijao ljude. Reagovanje prenosimo u cjelosti.
Obzirom da je tema predmetnog dokumentarnog filma veoma kompleksna a namjera dokumentarnog filma g-ina Haruna Crnovršanina : Hodrovica, sandžačka pećina smrti i bjekstvo Hašira Ćorovića da rasvijetli tragične dogadjaje iz tog perioda u Gornjem Bihoru veoma jasna, to se očito nije moglo izbjeći pominjanje imena nekih aktera tih dogadjaja. S tim u vezi želim da istaknem da potpuno razumijem reagovanje g-dje Fatime Rebronja i njenu ogorčenost iznešenim detaljima vezanim za ime njenog oca rahmetli Tala Djukića koji je kao što je rečeno u to vrijeme bio jedna od ključnih figura ne samo tog tragičnog dokadjaja već i svih dogadja koji su pratili formiranje partizanskoog odreda u Gornjem Bihoru. No, kako je ovdje bila namjera da se iznese na vidjelo istina o tom strašnom dogadjaju vezanom za radmanačku pećinu Hodrovica gdje je ( bez sudjenja ili prava na odbranu ) likvidirano 12 ljudi na način kako se to zaista desilo i kako su potvrdili savremenici to se i ime Fatiminog oca našlo neizbježno na tom mjestu. Ambicija dokumentarnog filma nije bila da dokazuje krivicu ili nevinost, ali jeste da upozori, da niko na ovom svijetu ne smije pod bilo kojim izgovorom dati sebi pravo da nekom oduzme život bez sudjenja ili bez prava na odbranu. Tih 12 nesretnika kako god ih ko smatrao su bez milosti i na veoma svirep način likvidirani o čemu govore i oni ( njihove majke, očevi, supruge, sestre i braća) koji nisu mali prilike svjedočiti u ovom dokumentarnom filmu.