Još koliko juče na zaravnima uz rijeku Popču u petnjičkom kraju, veliki zasadi povrća i ranog kukuruza za tržište, bili su u punom bujanju; bile su to velike zelene plahte koje su iz dana u dan sve više i više krućale i javkale se sa prvim formiranim plodovima.
Danas, poslije obilnih kiša, koje su se naprosto sručile na područje opštine Petnjica, sve je pretvoreno u veliku žućkastu mutljagu iz koje tu i tamo izviruje vrh pokoje zelene biljke. Sačekat će se prestanak padavina i da se podivljala Popča vrati u svoje korito, pa da se vidi šta je i koliko ostalo od težakovog znoja.
Još koliko jučer divio sam se zasadima svoga brata Dževada i radovao se, kada se ljetos ode na odmor, da ćemo ponovo u njegovim zasadima brati debelokože paprike, sočne krastavce, jagode rumene, paradajiz i ko zna šta sve nisu tu bile zasadile vrijedne ruke moga brata i njegove familije.
Vjerujemo u lokalnu samoupravu Opštine Petnjica koji su uvijek, u okviru svojih mogućnosti, pristizali u pomoć ugroženima. Vjerujem da će tako biti i ovaj put, jer – ništa tužnije nego gledati kako bujica rijeke navaljuje i nosi ono što se mjesecima uzgajalo i radovalo mu se.
Jedan duboki uzdah iz dalekog Luksemburga uz nadu u Boga da štete, ipak, neće biti onakve kako to sve izgleda ovoga dana.
Ferid Muratović
