SVJETSKI DAN MUZIKE, MLADI PETNJIČANI PORUČILI: U BIHORU IMA PUNO TALENATA, POTREBNA NADGRADNJA

 Ideja o Svjetskom danu muzike nastala je 1976. u Francuskoj. 1982. godine francuski ministar kulture, Jack Lang, je podržao tu ideju pa je 21. juna te godine održan koncert ( festival muzike ) u Parizu. Od tada pa sve do danas, više od 460 gradova i 110 zemalja slave najduži dan u godini i početak ljeta pod nazivom Dan muzike ili festival muzike.

,,To su inače besplatni koncerti amaterskih i poznatih muzičara. Predlažem da to i kod nas zaživi, da svi koji misle da imaju talenat, mogu to da pokažu. Trudiću se da sledeće godine organizujemo i u Petnjici jedan takav festival. Ja se bavim muzikom od svoje osme godine i sviram harmoniku i klavijature. Savjetujem svima koji vole da pjevaju ili da sviraju neki instrument da ne zapostavljaju to. Jer taj talenat nema svako. Zato treba da traže znanje i da usavršavaju svoj talenat. Ja mislim da kod nas ima mnogo talenata ali nam fali neka muzička sekcija, časovi pjevanja ili sviranja nekih instrumenata”, kaže Skenderović.

Mladi muzičar, poznat u Petnjici ali i širom Petnjice i Crne Gore, je opisao kako on vidi, sluša i doživljava muziku.

,,Volim svaku vrstu muzike, sve žanrove. Pa čak i onu koja je na nekom jeziku koji ne razumijem. Jer uvijek se nađe nesto zanimljivo. Kada je u pitanju naša muzika, volim zabavnu, pop/rock, izvornu, narodnu. Na nastupima inače sviramo najviše narodnu muziku jer je kod nas ta muzika najviše zastupljena. Naravno, sviram i zabavnu muziku. Od početka mog bavljenja muzikom se promijenilo mnogo toga. Kada se 17 godina družiš sa jednim instrumentom, onda taj instrument postane dio tebe. Slušajući razne muzičare, vježbajući danima razne kompozicije dobiješ ideju da napraviš neku svoju kompoziciju, neku svoju muziku. Pored toga, uvijek si okružen ljudima, upoznaješ ljude i stičeš nova prijateljstva. Danas postoji mnogo muzičara i pjevača. Danas svi mogu da urade pjesmu ali uglavnom su to pjesme kratkog vijeka, jer tekst koji pjevaju nema priču. Sve to stane u dvije rečenice koje se vrte i ponavljaju. Govorim o muzici koja se danas uglavnom sluša na Balkanu. Čast izuzecima koji imaju kvalitetne numere ali generalno je muzika krenula u nekom čudnom pravcu. Sve se svodi na elektronsku muziku i svaka pjesma je slična. Ja ću citirati jednu pjesmu i šta bi to trebalo da ima pjesma. Kada je pjevaš ili slušaš ispred sebe da imaš sliku ili film. Kada je tekst pjesme dobar nije potreban spot, kao što danas to rade. ,,Ja svakog dana proklinjem sebe, zašto te drugom prepustih lako, pjevao sam pjesme, nadao se boljem i bezbroj puta uz gitaru plakao”. To su riječi i to je emocija”, dodaje Skenderović.

Govoreći o idolima, ovaj mladi muzičar kaže da nema idole ali da svakako postoje muzičari koji ga inspirišu i koje cijeni.

,,Ima mnogo muzičara koje cijenim, od kojih učim, koje svakodnevno slušam. Ne bih ih nazvao idolima ali poštujem i volim to što rade. Pošto ipak najviše volim harmoniku pomenuo bih Aleksandra Sofranijevića, mladog i odličnog virtuoza na harmonici. Takođe, Ljubiša Pavković, Tomica Miljić i jos mnogi drugi. Što se tiče pjevača, volim da slušam Dina Merlina, Zdravka Čolića, Dženana Lončarevića i naravno, Šabana Šaulića” kazao je za portal radija Petnjica Sejo Skenderović.

 Elvir Hodžić je još jedan mladi, talentovani Petnjičanin koji se već godinama “druži” sa harmonikom.

,,Za mene muzika predstavlja sve, ne bih mogao da zamislim život bez muzike. Muzikom se bavim od svoje osme godine. Volim sve muzičke pravce, mada bih izdvojio folk muziku kao omiljenu. Ona za mene predstavlja nešto posebno. Nekada mi muzika pomaže da pobjegnem od stvarnosti, opustim se i zaboravim na probleme” kaže Hodžić i dodaje da je muzika njegova najveća ljubav.

,,Od početka mog bavljenja muzikom se promijenilo dosta toga. Sada se osjećam ispunjenim i tu pronalazim sebe. Da bih se bavio muzikom najviše sam uticao ja i moja volja, a moja velika podrška je bio moj otac. Mladi danas najviše slušaju rep muziku, koja meni nije baš omiljena ali to je sve stvar ukusa i neka sluša svako ono što voli i u čemu uživa. Ja sviram harmoniku i to je moj omiljeni instrument. Završio sam i osnovnu muzičku školu, koju sam pohađao pet godina, gdje sam se muzički obrazovao i naučio da sviram harmoniku. Na kraju bih da poručim svima da rade ono što najviše vole i što ih čini srećnim kao što mene čini muzika” kazao je portal radija Petnjica Elvir Hodžić.

,,Iskreno, ne znam kako bih objasnila šta muzika meni predstavlja ali ako bih morala to riječima da opišem, to bi sigurno bio spas. Spas od nervoze, jer u mojim godinama, u pubertetu, nervoza je izgleda normalna. Ali naravno, pored nervoze od svega ostalog tmurnog u meni. Muzika je sastavni dio mene otkad znam za sebe. Čini mi se da sam prvo počela da igram pa onda da hodam. Tako da se svojih 17 godina bavim muzikom. Folklorom se bavim 12 i po godina. Samim tim, danas su muzika i folklor nešto posebno za mene, nešto bez čega ne mogu. Oduvijek sam voljela da pjevam ali da želim to i da pokažem ljudima primijetila sam prije dvije godine. To najbolje zna moje društvo koje “gnjavim” svakog dana sa svojim pjevušenjem. Kad je u pitanju vrsta muzike koju slušam, ne znam šta bih rekla. Kada bi neko vidio moju play listu, vjerovatno bi mislio da sam blesava. Ja ne slušam muziku eto da bih je slušala. Jednostavno, meni je muzika kao lijek i potreba, tako da sve zavisi od mog raspoloženja. Mnogo volim stranu muziku ali ponekad je neka narodna pjesma jedino što mi je potrebno da mi izmami osmjeh.Naravno, muzika je jedina stvar koja mi pomaže da pobjegnem i odem u svoj svijet. Tamo gdje je sve baš onako kako treba da bude” započinje svoju priču mlada Rastoder.

,,Kada se osvrnem na početak svoje “karijere” i uporedim sa ovim što sam sada mogu reći da se ništa posebno nije promijenilo. Jedino što, kako više odrastam, shvatam da su folklor i muzika najzaslužniji što znam kako pokrenuti radost u sebi i kako, koliko god imala godina, probuditi onu malu djevojčicu u sebi koja je u plavoj haljinici i sa crvenom ružom u kosi na svom prvom nastupu igrala na bini sa osmjehom. Moje sestre su takođe od malena bile u folkloru, tako da, gledajući njih kući kako vježbaju nove korake, dobila sam želju da i ja probam to, pa sam uz njih zavoljela folklor, muziku pa uz to i odrastam. Slušam skoro svaku vrstu muzike. Mislim da je malo pretjerano to što danas svi mogu biti pjevači i što današnja muzika na neki način i ne može da ti pusti suzu, ali svakako, muzika je muzika kakva god bila i nešto je što će uvijek biti sastavni dio svih nas. Nemam nekog pjevača kojeg gledam kao svog idola, ali pjevače koje volim da slušam su definitivno Ed Sheeran, Shawn Mendes, Camila Cabello, a od naših Marija Šerifovic, Aco Pejović, Željko Samardžić i ostali” priča svoju priču Ajla.

Ova mlada, vedra i razigrana Petnjičanka poručuje da za muziku nikada nije kasno.

,,Čula sam par puta da neki ljudi kažu kako vole da igraju ali je sada kasno da nauče, da im je žao što ne mogu da se izigraju ponekad, tako da želim da poručim da za to nikad nije kasno. Muzika i folklor prihvataju sve generacije, samo dodajte malo mašte i prepustite se ritmu” kazala je za naš portal Ajla Rastoder.