Možda zato što ga niko nije želio, niti je iko ikada planirao ili određivao i birao kuma, šišano kumstvo je kumstvo iz nužde. Dosta je rijetko, a okumljivanje se događalo pošto se porodici nijesu „držala“ muška djeca – umirala bi odmah nakon rođenja ili veoma mala.
Kada bi ponovo rodila sina, majka bi sa djetetom u povitku izašla na put ili raskrsnicu i čekala da naiđe neki putnik namjernik, da njenom djetetu odsiječe pramem kose i tim činom, ne samo da postane kum tom djetetu, njegovoj porodici, bratstvu i plemenu, već ima posebno poštovanje porodice malog kumčeta, jer im je čin šišanja djeteta davao nadu da će im se potomstvo održati.
Rahmetli Ćerimu i Rabi Tarhaniš muška djeca su umirala mala. Kada je opet rodila sina, Raba je sa kolijevkom i tek rođenim Izetom u povitku izašla na put pred prvog putnika namjernika. Naišao je Mahmut Cikotić a ona ga je zamolila da se okume – da Izetu odsiječe pramen kose. Znao je Mahmut da se takva molba ne odbija – odsjekao je kosu i darivao kumče.
Bio sam mali, ali se dobro sjećam kada su moje dajidže, bratstvo Tarhaniša iz Vrbice, dočekivali brojnu posjetu kumova Šćepovića, Crnogoraca iz Zagrađa. Nekom prilikom, pošto mali Sadrijin sin Sadik Salja nije bio dobrog zdravlja i slabo je napredovao, majka Nana, kako smo je svi zvali, iznijela ga je na put pred čovjeka koji je tuda prolazio, a taj čovjek, iako pravoslavac znao je za običaj i nije odbio molbu da se okume, odsjekao je Salji pramen kose i darivao ga…
Latif Adrović Starkin
