Petak u Petnjici nekome služi da kupi svježe voće sa jedinog štanda na nekad bogatoj pijaci u centru, a nekome da probudi uspomen kad su se radovali petku svi u Bihoru.
Kažu da je nekad imao dušu, jedna druga dimenzija. Obaveza je bila rano jutarnje brijanje, oblačenje svježe ispeglane košulje ili fino skrojene haljine, koja skromno, a upečatljivo pokazuje ženstvenost. A onda, nakon prve jutarnje kafe, podrazumijevala se čaršijska šetnja.
Petnjica postane “centar” svijeta. Bihorci na jednom mjestu. Kažu da je tada glavna asocijacija za petak u Petnjici bio muhabet. Složno, jedinstveno, narod je hrlio da im dan prođe u prijatnoj atmosferi, družeći se sa što više ljudi. Radovali su se jedni drugima. Duh jedinstva bilo je breme Petnjice stvoreno petkom, a koje je istrajavalo sve do sljedećeg posljednjeg dana u nedjelji. Pa sve ponovo.
Jedan magični krug koji je oslikavao identitet Petnjice, koji je Petnjicu moga da predstavi kao turističku destinaciju. Raskoš kulture prijatno manifestovane stvarao je kod ljudi impresiju od koje su navirale emocije. Širokogrudi za sve goste, Petnjica je bila svjetska metropola, a Petnjičani prijatni i cijenjeni domaćini, osvojivši simpatije svih koji su osjetili makar mali dio nje.
A onda, na kraju dana, kupivši sve ono što je potrebno za kuću, odlazili bi na posljednju kafu toga dana. Prošao bi još jedan petak u Petnjici.
Kažu da je to bio duh Petnjice koji nije žudio da ima što veću dijasporu, nego što bogatiju Petnjicu.
LION HODŽIĆ
