“Nijesu me zavela svijetla velikih gradova. Veliki gradovi nijesu mogli da mi ukradu želju i nadu da se vratim u rodnu Petnjicu”, su riječi Dženisa Šabotića, iz Tucanja koji radi i živi u Budvi.
Do centra crnogorskog turizma Dženis je stigao preko Bara i Francuske. Svoju ljubav prema Petnjici iskazuje pišući pjesme, a strast prema poeziji rezultirala je spremanjem za objavu autobiografske kjnige i zbirke pjesama.
Dženis Šabotić je rođen 1979.godine a u Petnjici je završio srednju školu. U svijet se otisnuo prije 20-tak godina.
” Daleko u nekom izgubljenom gradu
punog lažnog svijeta svakojakog soja,
daleko od svega što mi budi nadu
zasjala si dušom..ti Petnjico moja…
Tebi pjesmu pišem,al’ mi drhće ruka
kad se sjetim mladosti,djetinjstva i sreće,
miris cvjetnih polja i potoka huka
nit’ iz moje glave..nit’ iz srca neće…
U tebi sam prve stihove napis'o,
i prve ljubavi oplakao kradom,
i dok sam sa čežnjom za njima uzdis'o,
svako selo tvoje..zamišljao gradom…
Svi dječački snovi u tebi su rasli,
zajedno sa željom da se čuda dese,
ali smo nekako prebrzo odrasli
sudbina nas negdje..daleko odnese…
No ti osta ista za mene, u duši,
lijepa, nasmijana,i prepuna čari,
u ovome svijetu gdje se ponos ruši,
gdje su čast i obraz..zamijenile stvari…
Ali sve će ovo jednom prošlost biti,
umoran od svega tebi ću u krilo,
i opet ću tvoje gore zagrliti,
i opet će biti..kao što je bilo…”
Petnjici s ljubavlju… Dženis Šabotić
DENIS BOŽOVIĆ
