Septembar u Petnjici, iako relativno topao, već nagovještava početak jeseni. Do samo prije dvadesetak dana, nad petnjičkim ulicama se vijorilo breme radosti, koju je sa sobom donijela mnogobrojna dijaspora. Džade su bile u aktivnoj upotrebi, kafići u centru su bili puni, a prosječan Petnjičanin je Petnjicu mogao da doživi kao gusto naseljenu sredinu.
Automobili svih proizvođača, jezici mnogobrojnih zemalja, samo su neki od osobenosti koje čaršija posjeduje u toku ljeta.
Odjednom, sve to nestaje.
Petnjica postaje mirna sredina u kojoj ni žurba spremanja za zimu nema tona. Jedino što održava svoj kontinuitet jesu ambulanta, lokalna samouprava i kafići u toku radnog vremena.
Osjećaj usamljenosti se izgubi na trenutak kada se završe časovi, a onda učenici, uz graju, krenu svojim kućama.
Ali sve to i dalje podsjeća na jesen.
Petnjicom vlada predjesenji period koji je više žut nego samo godišnje doba. Dijaspora se iz svojeg doma vratila svojim kućama, a Petnjičani adrenalin sa grabuljama okačili na ofinger, đe će čekati novo ljeto sa novim avanturama.
LION HODŽIĆ
