Da su čuda moguća, pokazuje još jedan primjer iz sela Tucanje. Zehbo Šabotić je kao dječak volio ribe i bio srastveni ribolovac. U svom selu je improvizovao i pravio bazene u koje je ubacivao i čuvao ribe.
Prema njegovim riječima, krajem ’80 godina prošlog vijeka, u bazenu za vodu na porodičnom imanju nedaleko od kuće, ubacio je dvije male ribice. Godine se tačno ne sjeća ali zna da je to zasigurno bilo prije vojske koju je služio 1988.godine.
Po odsluženju vojnog roka i povratka u rodno Tucanje, povremeno bi Zehbo podigao betonki poklopac bazena i ubacio nešto malo hrane za ribice. Odlazi da radi i živi u Švajcarsku i od tog momenta su ribice prepuštene same sebi.
Sredinom ’90 godina, prilikom dolaska sa porodicom u zavičaj, djeca su obišla bazen i donijela Zehbu jednu od dvije ribice koja je bila uginula. Danas, 30 godina nakon ubacivanja ribica, ekipa portala radija je obišla bazen da se i sama uvjeri u priču. U bazenu smo zatekli ribu na kojoj je vidljiva metamorfoza, kako kod tijela tako i kod očiju zbog nedostatka svjetlosti.
Riba je odrasla, promijenjenog je pigmenta sa neuobičajeno velikim glavenim skeletom. Živi na dnu bazena, a ono što je ostalo nejasno to je način njene ishrane. U konsultaciji sa stručnjacima putem telefona, jedini način da se riba prehrani i opstane jeste da, voda koja dotiče u bazenu, donosi sa sobom alge i bakterije koje riba koristi kao hranu što bi značilo da voba nije za ljudsku upotrebu.
Sve u svemu, dječja igra i ljubav prema ribama, ima tendenciju da preraste u naučni rad.
DENIS BOŽOVIĆ
PROČITAJTE JOŠ:
MEDIN ZVEROTIĆ, NAJMLAĐI ČOBANIN U BIHORU: SA OVCAMA OD CIGLENSKIH PLANINA DO DOLOVA
