Iz Sjeverne Makedonije za reviju Bihor sa doc. dr Zećirom Ramčilovićem, Potpredsjednikom Skupštine Republike Sjeverne Makedonije – razgovarao književniuk i publicista Šefkija Borančić
Piše: Šefkija Borančić
POTPUNA INTEGRACIJU BOŠNJAKA U SVIM SEGMENTIMA MAKEDONSKOG DRUŠTVA
Doc. dr Ramčilović Zećir je doktor historijskih nauka, istraživač, političar, kulturni i javni radnik. Rođen je 1975 g. u Donjim Konjarama kod Skoplja gdje i danas živi. Njegovi roditelji su porijeklom iz Sandžaka, sa sjevera Crne Gore; otac Hazir iz Lagatora kod Petnjice, a majka Kimeta iz Pljenibaba kod Tutina. Oženjen je i otac dvoje djece. Osnovnu školu završava u Donjim Konjarama, a srednje obrazovanje u Skoplju. Diplomira i magistrira na Institutu za geografiju na Univerzitetu „Sv. Kiril i Metodij“ u Skoplju, a još jedne magistarske studije Osmanistike završava na Univerzitetu „Sv. Kliment Ohridski“ u Sofiji.
U toku studija i nakon magistriranja svoj interes za nauku nastavlja samostalnim istraživačkim radom. Intenzivno proučava historijske i aktuelne procese i pojave u Republici Sjevernoj Makedoniji, sa posebnim akcentom na Bošnjake kao dio istih. U tom smjeru su i njegove aktivnosti i posvećenost za potpunu integraciju Bošnjaka u svim segmentima makedonskog društva, što je i odlučujući pridonijelo izradi i odbrani doktorske disertacije o Bošnjacima Republike Sjeverne Makedonije u 2013. na Univerzitetu „Sv. Kiril i Metodij“. Radio je kao profesor u nekoliko škola, a od 2015 g. je profesor u Institutu za nacionalnu istoriju u Skoplju. Pored bosanskog, govori makedonski, engleski i turski. Aktivno je uključen u nevladinom sektoru kao član i stručni saradnik organizacija koje se bave ljudskim pravima, obrazovanjem, kulturom i životnom sredinom. Prije nego se uključio u politički život RSM. bio je Predsjednik Udruženja za kulturu, obrazovanje i održivi razvoj „Divan“ i Potpredsjednik Udruženja za ujedinjenje Bošnjaka „Avaz“.
Osim u spomenutim oblastima Zećir Ramčilović aktivno radi na promociji i afirmaciji sporta kod mladih, a inicijator je i jedan od osnivača FK „Donje Konjare“ i potpredskednik je istog. Kao stručni saradnik iz oblasti kulture i historije bio je dio tima Biroa za razvoj obrazovanja u izradi prvog nastavnog programa za predmet „Jezik i kultura Bošnjaka“ za osnovno obrazovanje. Učestvovao je u osnivanju redakcije na bosanskom jeziku „Sehara“ na državnoj televiziji i bio dio iste u početku. Njegovo polje interesovanja je veoma široko, a izdvojili bi historiju, političku historiju, geografiju, demografiju, migracije, ljudska prava, obrazovanje, životnu sredinu i dr. Učesnik je na više od pedeset domaćih i međunarodnih naučnih konferencija, simpozijuma i seminara. Rezultat cijelokupnog angažmana je više od pedeset objavljenih naučnih radova, recenzija, prikaza. Kruna njegovog istraživačkog rada je kapitalno djelo „Bošnjaci u Makedoniji tokom XX stoljeća, sa akcentom na kulturu i prosvjet“. Autor je i monografija „Poznati Bošnjaci Makedonije“, zatim „Makedonija u geografiji Al-Idrisija“, “Petrovec: jučer, danas i sutra”, “Riječi persijskog porijekla u makedonskom jeziku” i “Nadgrobni spomenici iz osmanskog perioda na prostoru Srednjih Konjara, Skopsko”. Kao vrijedan društveni radnik na Lokalnim izborima 2013. izabran je za Savjetnika u O. Petrovac ispred nezavisne liste predložene od Grupe građana, a na parlamentarnim izborima 2016. kao dio Udruženja AVAZ u Koaliciji za bolju Makedoniju izabran je i aktuelni je narodni poslanik i Potpredsjednik Skupštine Republike Sjeverne Makedonije. Redovan je učesnik na debatama, tribinama, radio i tv emisijama kao dobar poznavalac i analitičar aktuelnih dešavanja u RSM. i u regionu.
***
Bihor: Bošnjaci Republike Sjeverne Makedonije su postali značajan faktor u svim segmentima makedonskog društva. Svakako da je to rezultat pojava i procesa tokom prošlosti i danas. Možete li nam prezentirati najznačajnije historijske činjenice o Bošnjacima Makedonije?
Ramčilović: Raduje činjenica što su danas Bošnjaci ne samo značajan, već i odlučujući faktor u mnogim procesima značajnim za sve građane i državu. Ipak, u prošlosti, na prostoru današnje Republike Sjeverne Makedonije su doživjeli i mnoge izazove i premrežja. U tom pogledu, Bošnjaci imaju viševjekovni kontinuitet i kao jedan od autohtonih naroda na Balkanu – bilii su prisutni i na ovim prostorima. Jedan od najstarijih i najznačajnijih kulturno – historijskij spomenika je “Turbe Kraljeve kći”, odnosno turbe poslednje bosanske princeze Emine iz XV vijeka koje se nalazi u Skoplju. U Osmanskoj Imperiji i kasnije u Jugoslaviji Bošnjaci Balkana su više vjekova bili dio iste države. U Osmanlijskoj Imperiji u makedonskim gradovima bilo je Bošnjaka trgovaca, činovnika i vojnika. Formiranje cijelih naselja sa Bošnjacima počinje tokom XIX vijeka, najintenzivnije nakon Berlinskog kongresa. Prisutniji su u regionima gdje prolaze značajne saobraćajnice od Kumanova, prema Skoplju i dolinom Vardara na jugu, ali i u Debru na zapadu i još više na istoku u Štipu, Berovu, Radovišu, Sv. Nikolu i mnogim seoskim naseljima. Najveći dio Bošnjaka je doživeo pogrom za vrijeme i nakon Balkanskih ratova kada su ovi prostori bili okupirani od Srbije. Bošnjaci su nestali iz seoskih naselja, ali dio njih je ostao da živi u gradovima, najviše u Skoplju kao administrativnom centru. Zbog toga u njemu je između dva svijetska rata bilo jako značajnih bošnjačkih privrednika, advokata, trgovaca, prosvetnih radnika, novinara, uleme i dr. Poznate su javnosti Velika medresa i Gazi Isa-begova medresa u kojim je učilo veliki broj Bošnjaka i iz Sandžaka. One su iznjedrile i veliki broj značajnih ličnosti koje su dali veliki doprionos u stvaranju jedne nove Jugoslavije, a dio njih su dali i svoje živote tokom Drugog svijetskog rata. I pored lojalnosti i rada za boljitak svih građana Bošnjaci nisu bili priznati kao narod, bili su diskriminirani i u veoma teškom položaju. I kao u Kraljevnini, tako i u Socijalističkoj Jugoslaviji, cijeli XX vijek su obilježila intenzivna iseljavanja Bošnjaka za Tursku. Veoma je malo ostalo Bošnjaka koji su živjeli ovdje za vrijeme Osmanske Imperije ili Kraljevine. Najveći dio današnjih Bošnjaka Sjeverne Makedonije je doseljen u drugoj polovini XX vijeka. Oko 80% smo porijeklom iz Sandžaka, a ostali uglavnom iz Bosne i Hercegovine. Bošnjaci su došli do izražaja tek nakon samostalnosti Makedonijie čiju su nezavisnost podržali i masovno glasali na referendumu. Od tada teku pozitivni procesi za Bošnjake u Republici Sjevernoj Makedoniji.
Bihor: Kakav je položaj Bošnjaka u Republici Sjevernoj Makedoniji i sa kojim izazovima se suočavaju danas.
Ramčilović: Veoma često pitanje, za koje uvijek potenciram da je vrlo kompleksno i da se ne može jednostavno odgovoriti. Zavisi i od gledišta, a često su velike disproporcije između realnog stanja i percepcija građana. Činjenica je da se u tom pogledu uradilo mnogo u zadnjem periodu, a Bošnjaci nikada nisu bili integriraniji nego danas, afirmirani i prepoznatljivi. Ali, ljudska prava i položaj jednog manjebrojnijeg naroda su živa kategorija i shodno uslovima i potrebama uvijek se trebaju nadograđivati sa zakonima i još važnije sa kvalitetnom implementacijom zakonskih propisa. Sa pravne strane danas Bošnjaci u Sjevernoj Makedoniji uživaju izuzetno visoka prava, proces koji je bio spor, ali proces koji se nakon Ohridskog sporazuma od 2001 god. kretao u pozitivnom smjeru. Bošnjaci su postali ustavotvorni narod čime je zagarantovan naš identitet najvećim državnim aktom. To je otvorilo više procesa, a posebno je značajno pravo obrazovanja na maternjem bosanskom jeziku, najpre uvođenjem predmeta “Jezik i kultura Bošnjaka”, a zatim eksperimentalne, odnosno danas već redovne nastave na bosanskom jeziku. U nekoliko opština: Dolneni, Studeničani i Petrovac bosanski jezik je i službeni jezik istih. Jako je važno što je zakonima predviđeno i da se poštuje pravična zastupljenost u državnoj adminstraciji prema rezultatima popisa. Također Bošnjaci imaju svoju televizijsku i radio redakciju na državnom javnom servisu, svoj državni praznik “28 Septembar – Međunarodni Dan Bošnjaka”. Ovo je samo dio pozitivnih promjena koje su se desile u proteklom periodu u kojima sam i ja dao značajan doprinos, najprije preko nevladinog sektora, zatim kao odbornik u Opštini Petrovac, te kao narodni zastupnik u Skupštini Republike Sjeverne Makedonije i njen podpredsjednik. Prošle godine smo donijeli i novi Zakon o pravima manjinskih etničkih zajednica, takođe sa zadnjim ustavnim promjenama, na moj prijedlog, jai nekoliko kolega smo dodali član sa kojim država je po ustavu dužna da brine ne samo za Makedonce van njenih granica kao do sada, već i za druge narode koji su pomenuti u preambuli Ustava, uključujući i Bošnjake. Ipak, to ne znači da nemamo problema. U oblasti obrazovanja moramno najpre otvoriti katedru za odjeljenske nastavnike na bosanskom jeziku na pedagoškom, a zatim i katedru na filološkom fakultetu, za šta će svakako biti potrebno vremena. U već pomenutim opštinama u praksi se malo upotrebljava bosanski jezik i sl. Pravična zastupljenost u administraciji još nije na potrebnom nivou, ali zbog mog i zbog angažmana cijele Vlade je znatno poboljšana. Pored ostalog veliki broj Bošnjaka živi u ruralnim sredinama i imaju i infrastrukturnih problema. Ono što moram napomenuti da je odnos centralne vlasti jako pozitivan i zadovoljan sam dinamikom radova na poboljšanju infratsrukture. Ali, ono što je novo i na čemu se gleda ta kvalitativna promjena i pozitivan odnos prema Bošnjacima je što sam svojim političkim angažmanom direktno uticao da Bošnjaci dobiju šansu da izvršavaju najviše državne funkcije. To se odnosi i na moje mjesto potpredsjenika Skupštine RSM, što je po prvi put da neko što nije Makedonac ili Albanac bude na ovako značajnoj poziciji, što me pravi jako ponosnim. Po prvi put u Vladi imamo dva visoko pozicionirana Bošnjaka: Ministricu za rad i socijalnu zaštitu Sanelu Škrijelj i zamjenika ministra za politički sistem Nedžada Mehmedovića, ali i nekoliko drugih finkcionera. Najvažnije, pokazali smo da svoje funkcije, uključujući i moju, izvršavamo maksimalno profesionalno i da brinemo o državi i svim građanima. Po prvi put Bošnjaci učestvuju u kreiranju državnih politika, što nikada nije bilo prije, nešto što je do pre par godina bilo nemoguće i zamisliti.
Bihor: Kakve su veze Bošnjaka Republike Sjeverne Makedonije sa zavičajem. Kako ocjenjujete odnose Bošnjaka sa Bosnom i Hercegovinom, sa Sandžakom i šta treba uraditi da bi ti odnosi bili još kvalitetniji i intenzivniji.
Ramčilović: Bošnjaci su rasuti po cijelom svijetu i zbog toga je neophodno jačati veze i saradnja između Bošnjaka. U tom pogledu postoje dvije ključne stvari, veze sa Bosnom i Hercegovinom i sa svojim zavičajom. Na žalost Bosna i Hercegovina, u velikoj mjeri zbog objektivnih i dobro poznatih razloga nije uspostavila kvalitetne veze i mehanizme za bolje povezivanje Bošnjaka i njihovu institucionalnu podršku u dijaspori. Bez obzira, mi Bošnjaci Makedonije, Bosnu i Hercegovinu volimo i osjećamo je za svoju domovinu, svoju maticu, ali takva osjećanja gajimo i prema svom zavičaju prema Bihoru, Pešteru…, prema Sandžaku i državama čiji su dio. Sa pojedincima iz različitih oblasti jačamo veze na polju nauke, knjizevnosti, kulture, ali smatram da to nije dovoljno. Lično sam dio više naučnih skupova u Bosni, Sandžaku, te projekta povezivanja književnika Bošnjaka dveju država. Na žalost kao što rekoh institucionalna državna podrška Bosne nedostaje. Iako sam u proteklom periodu imao susrete sa najvećim zvaničnicima Bosne i Hercegovine da bi iskoristili svoj uticaj za intenziviranje određenih procesa u RSM., nije se desila neka kvalitativna promjena. Svjestan sam da situacija u Bosni nije nimalo jednostavna i zbog toga Bošnjaci Sjevernu Makedonije imaju razumjevanja za taj inferioran odnos države Bosne prema nama. Posebno bi bila važna podrška naših napora za obezbeđivanje zagarantiranih mjesta za manjebrojnije narode u parlamentu. Ili na primjer ono što direktno zavisi od vlasti Bosne, najveća spona povezivanja između Bosne i Hercegovine i Republike Sjeverne Makedonije su upravo Bošnjaci, to mora natjerati nosioce vlasti u Bosni da naprave više napora u raspredeli ambasadorskih mjesta da mjesto ambasadora bude popunjeno iz redova bošnjačkog naroda, a ne iz srpskog. Smatram da bi ta saradnja bila priorodnija. Ipak, moram pohvaliti saradnju koju sam imao sa dosadašnjom ambasadoricom u Skoplju, Lepa Babić sa kojom smo inicirali, a i doveli do realizacije više projekata, tačnije putovanja sa ličnim kartama, priznanje vozačkih dozvola, memorandumi o suradnji u kulturi i obrazovanju, te mogućnosti studiranja pod istim uslovima naših državljana u Bosni i obratno. Ali i projekata koji još čekaju realizaciju kao što je avionska linija Skoplje – Sarajevo koja bi u mnogo čemu olakšala putovanja i veze između građana. Zatim otvaranje lektorata bosanskog jezika u Skoplju, i makedonskog u Sarajevu. O ovome pozitivno se gleda na našem univerzitetu, ali realizacija istog ide na bazi reciprociteta i na žalost iz Bosne nedostaje potrebna inicijativa. Ne manje značajno i očekujem da u narednom periodu otvorimo kulturno – informativne centre u Sarajevu i Skoplju i svakako unapređenje ekonomske saradnje između biznismena dveju država. Jača bilateralna saradnja država, pomoći će i u jačanju naših relacija sa maticom i sa Bošnjacima Bosne i Hercegovine.
Ali, kao čovjek koji potiče iz Bihora ne mogu, a da ne potenciram vezanost sa svojim zavičajom sa Lagatorima i cijelom petnjičkom opštinom. Biću iskren, na prvom mjestu je moje bratstvo Ramčilovići i moje Lagatore, zatim Petnjička Džamija i njen imam, a moj amidža Husejin. Kula koju je gradio moj paradjed Delija i Halitova česma. Najpre se čovjek sjeti na one bližnje svoje, a zatim na nepokorni Bihor i njegove ljepote, na heroje i gazije naše, na naše akademike i intelektualce, ali i na svakog Bihorca u čijim očima vidite iskren osmjeh i sreću što ste mu gost. Ta emotivna veza se teško opisuje i razumiju je samo oni koji su iz različitih razloga napustili svoje ognjište. Ali mlađe generacije počinju gubiti taj osjećaj. Zbog toga sam u proteklom periodu inicirao i realizovao sa svojim saradnicima više aktivnosti. Od njih najznačajnije je Bratimljenje Opštine Petnjica i Opštine Petrovec, gdje ja živim i u kojoj živi veliki broj Bošnjaka porijeklom iz Bihora u 2018. Imali smo obostrane posjete delegacija, a pored formalnog djela i programa zvaničnici Petnjice, predvođeni Predsjednikom Samirom Agovićom su posjetili i Donje Konjare gdje najveći dio stanovništva je iz Bihora. Gledao sam da se naprave prvi preduslovi da bi se ojačale veze, a zatim i saradnja ne samo u oblasti kulture, obrazovanja, sporta, već i privrede. Nakon toga imalo je i nekoliko drugih aktivnosti. I sada ne mogu zaboraviti reakcije i zadovoljstvo mladih iz našeg kluba FK Dolno Konjari koji su učestvovali na memorijalnom fudbalskom turniru “Meho Agović” u Petnjici. U oblasti kulture bilo je više aktivnosti, koje smo zajedno sa vama, poštovani Borančiću inicirali i odradili. Posebno je značajno nekoliko promocija vašeg književnog stvaralaštva u Petnjici, zatim omaž posvećen književniku Ferhanu Kočanu, uzajamna gostovanja KUD “Bihor” i KUD “Divanhane”, gostovanje pozorišta “Divan” iz Petnjice u Skoplju i mnogi drugi. Mi smo jedno i to moramo njegovati. Drago mi je što upravo sa vama vodim ovaj razgovor jer ste vi vašim radom i književnim stvaralaštvom naš Bihor, Sandžak i sve što je bošnjačko smjestili u svako srce koje čita vaša djela i to je nešto što ima trajnu i vječnu vrijednost. To potvrđuje da ne trebamo se pitati šta je naš zavičaj učinio za nas, šta je Bosna učinila za nas, već šta smo mi učinili za dobro svih, ma gdje god bili i živjeli.
Bihor: Možete li nam reći nešto više o obrazovanju Bošnjaka, njihovom položaju u kulturi, te obilježavanju značajnih blagdana.
Ramčilović: Ovaj razgovor dolazi u vrijeme kada imamo osjetnog napretka upravo na ovim poljima, a koja su od ključnog značaja za očuvanje i jačanje identiteta Bošnjaka u Replublici Sjevernoj Makedoniji. Ipak činjenica je da su Bošnjaci i pored toga što je ranije bila sasvim drugačija situacija – očuvali svoj jezik, kulturu, običaje, svoj identitet. Veliki udio u tome je odigrala njihova koncentracija u određenim sredinama, tačnije u Skopskom, Veleškom i Prilepskom regionu. Drugi narodi su bili daleko mobilniji u unutrašnjim granicama RSM., a mi smo ostali stacionirani u istim mjestima. U pogledu obrazovanja, od 2006 g. počinje proces uvođenja nastave na bosanskom kao probni period, prvo u Ljubinu (Skopsko), a zatim i u Gornjem Orizaru (Veleško). U sredinama gdje je manji broj Bošnjaka izrađuju se nastavni programi za izučavanje bosanskog jezika kao dio fakultativne nastave, što ni u najmanju ruku nije zadovoljavalo potrebe Bošnjaka, radi čega smo upućivali dopise, pregovarali, pa čak se i bojkotovala nastava. Uspjeli smo stopirati ovaj projekt i naredne godine bio sam i dio tima koji je radio na nastavnom programu obaveznog izbornog predmeta Jezik i kultura Bošnjaka, koji se izučava od 2008. do danas sa kontinuiranim povećanjem broja djece i škola u kojima se izučava. Ali, to nije dovoljno i od 2018., Bošnjaci u RSM imaju pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku, odnosno na redovnu nastavu ne samo u osnovnom već i u višim stepenima obrazovanja, ukoliko ima dovoljan broj učenika da bi se formirala posebna paralelka. Ali i dalje nastava na bosanskom se odvija u samo već pomenute dvije škole. Kao što sam već rekao, imamo problema sa kadrom, sa udžbenicima, ali, imaju ih i drugi i to nije opravdanje, a ni razlog da u određenim sredinama Bošnjaci ne žele da izaberu nastavu na bosanskom jeziku, već smatraju da je dovoljno da se izučava samo predmet Jezik i kultura Bošnjaka. U prevazilaženju ove situacije i ja i mnogi drugi su uključeni kako bi roditeljima objasnili značaj učenja na maternjem jeziku za pravilan razvoj dijeteta i bolje sticanja znanja, ali i za očuvanje našeg identiteta čiji ključni dio je upravo jezik. Dobro je da smo formalne uslove postigli i produžićemo dalje da radimo na tom planu.
Nosioci kulture Bošnjaka su individualci, nevladin sektor, ali svakako i porodica. Bošnjaci se dobro odupiru uticajima globalizacije i čuvaju svoje običaje i tradiciju kao dio kulture jednog naroda. Ali, to je već druga tema, ono na šta vjerovatno aludirate je kakva je sredina za razvoj kulture i šta država radi na tom planu. Velik broj je književnika koji stvaraju, neki su etablirani i šire poput Vas Šefkija Borančiću, zatim i mnogih drugih od kojih bi nabrojao rahmetli Ferhana Kočana, Avdulaha Ramčilovića, Aga Haurdića, Almiru Papić, Seidu Beganović, Almu Rastoder, Izeta Babačić, Aliju Avdovića i dr., stvarno je veliki broj naših pisaca. Posebno treba istaći rad onih koji poput mene preko naučnih istraživanja radimo na afirmaciji Bošnjaka, prije svega akademik Ferid Muhić, prof. dr. Redžep Škrijelj i dr. Dobro je što zadnjih godina smo uspjeli da i država preko Ministarstva kulture i preko Agencije za ostvarivanje prava zajednica pomaže naše književnke, naučnike i nevladine organizacije. Vrlo su značajna danas i dva folklorna društva KUD “Ljiljan” i KUD “Divanhana”, zatim udruženje “Šadrvan”, koje izdaje istoimeni i danas jedini časopis na bosanskom jeziku u Republici Sjevernoj Makedoniji. Udruženje “Divan” prepoznatljivo po organizaciji manifestacija, ali i po izdavaštvu posebno po zbirci poezije “Mostovi prijateljstva” na bosanskom i makedonskom jeziku koja će ove godine izaći po četvrti put i koja okuplja pisce cijelog regiona. Od ostalih poznatija su Bošnjačka kulturna zajednica, Forum Bošnjaka, Bošnjačko nacionalno vijeće, Edu Nisa, Lilium Bosniakum i dr. Sva ona su uključena u obilježavanju značajnih datuma za Bošnjake. Prije svega od 2007. sa najviše manifestacija se obilježava “28 septembar – Međunarodni dan Bošnjaka” kao nacionalni praznik i neradni dan za Bošnjake. Pored toga obilježavamo i druge datume, kao Dan zastave, Dan državnosti Bosne i Hercegovine i Dan Sandžaka, Dan nezavisnosti BiH i dr. Sve gore navedeno je prosljeđeno sa promocijama knjiga, izložbama, ali i folklornim večerima, konceratima, prijemima… Posebno mjesto zauzima obilježavanje genocida u Srebrenici i to u kontinuitetu od 2012 g. sa Maršom mira, komemoracijom, posjete memorijalnog centra Potočari za građane Makedonije i druge aktivnosti.
Bihor: Iza vas su tri godine poslaničkog mandata i aktualni ste podpredsjednik Skupštine, kako bi ste ocijenili vaš rad u proteklom periodu i šta je obilježilo isti značajno za Bošnjake, ali i za sve građane.
Ramčilović: Ko zna prilike u Republici Sjevernoj Makedoniji složiće se sa mnom da je ovo bio najteži mandat u periodu od nezavisnosti do danas. I to se vidi po odlukama koje je ovaj parlamentarni sastav izglasao. Kao kandidat predložen od AVAZ-a, postao sam poslanik na listi Za bolju Makedoniju. Uključio sam se u rad parlamenta u onim komisijama za koje sam imao znanja i iskustva da mogu dati svoj pridones, prvenstveno u Komisiji za obrazovanje, ali i u komisiji za jednaka prava, komisiji za lokalnu samoupravu, komisiji za rad i socijalnu politiku i u komitetu za odnose sa etničkim zajednicama. Sve u svemu svoj rad sam usmjerio u komisjima meni znanih oblasti i koje su značajne za nas Bošnjake. I drago mi je što sam svojim stavovima, prijedlozima, ali i konstruktivnim kritikama inicirao i napravio određene promjene. I ono što je jako važno možda po prvi put se vidjela jedna proaktivna uloga predstavnika Bošnjaka za razliku od ranije. Takvu ulogu je odigrao i Ferid Muhić koji je takođe uticao svojim radom na poboljšanju određenih zakonskih riješenja. Takođe, osim u komisijama bio sam dio parlamentarnih grupa za prijateljstvo sa nekoliko država, od kojih i Predsjednik grupe za prijateljstvo sa parlamentom Bosne i Hercegovine. Kao dio te grupe, bio sam dio nekoliko organizacija događaja, te delegacija i obostranih oko deset posjeta različitim povodom. Posebno ću izdvojiti iniciranje obilježavanja genocida u Srebrenici u našem parlamentu i prvu državnu delegaciju koju sam predvodio na komemoraciji u Srebrenici 2017., i u ovoj prilici želim se zahvaliti na razumjevanju i podršci Predsjedniku Skupštine Talatu Džaferiju koji je i lično predvodio drugu državnu delegaciju prošle godine. Već sam pomenuo da sam bio angažran u ukidanju viznog režima i putovanja sa ličnim kartama, priznanje vozačkih dozvola, memorandumi o suradnji u kulturi i obrazovanju, ali i organizaciji Biznis foruma, formiranje makedonsko – bosanskog poslovnog kluba, štampanje knjiga za predmet Jezik i kultura Bošnjaka i prijevoda knjiga za nastavu na bosanskom jeziku, uklanjanje pogrešnog termina bošnjački, sa ispravnim terminom bosanski jezik u državnim institucijama i dr. Pored još nekih aktivnosti iz oblasti kulture, ali i infrastrukture gdje sam lobiranjem kod institucija, kao i amandmanski iz Budžeta svake godine obezbeđivao dopunska sredstva za izgradnju puteva, vodovoda, kanalizacija u više mjesta: Orizari, Ržaničino, Ljuboš, Konjare, Ljubin, Lažani i dr. Posebno sam sretan za dva velika projekta koje finansira centralna vlast, a to je nova osnovna škola u Ljubošu u opštini Studeničani i novi most u Donje Konjare u Opštini Petrovac. Ali, sve ovo ostaje u senci moje odluke bez koje bi naša država ostala izolirana i sa unutrašnjim podjelama koje su mogli dovesti u pitanje i njenu budućnost i postojanje. U tom periodu ja sam odlučio da ne poslušam stav svoje poslaničke grupe koji je bio vođen od uskopartijskih interesa i zajedno sa još nekoliko opozicionih poslanika podržao ustavne promjene sa kojim je naša država u svom imenu dodala geografsku odrednicu Sjeverna. Kao zastupnik nikada nisam i nkada neću staviti partijske i dnevnopolitičke interese ispred državnih. I pored toga što je bilo najlakše stojati po strani, odlučio sam poneti odgovornost, donijeti tešku, ali racionalnu i ispravnu odluku u skladu sa svojim razmišljnjima, u skladu sa stavom bošnjačkog naroda, ali i većine poslanika makedonaca u parlamentu. Sa time je konačno bio priznat i zagarantiran makedonski identitet, makedonski jezik i narod, a Sjevernoj Makedoniji su se otvorila vrata EU i NATO-a. Za mladu makedonsku državu u veoma još nemirnom okruženju prvi korak prosperiteta je obezbeđenjem bezbjednosti i stabilnosti. Od tada su moje aktivnosti bile usmjerene u kreiranju državnih politika, u pregovorima i komunikaciji sa međunarodnom zajednicom, aktivnosti koje su manje vidljive za Bošnjake, ali su intenzivne i jako značajne za budućnost svih građana naše države. To se prije svega odnosi na reformske zakone koji znače prilagođavanje domaćeg sa zakonodavstvom EU i NATO, kao što su zakoni iz oblasti reguliranja funkcioniranja pravne države, odbrane i bezbjednosti, te reformi u admnistraciji. Taj rad je rezultirao i prijedlogom, a onda i izborom za podpredsjednika Skupštine.
Bihor: Kakva je trenutna politička situacija posle svih odluka koje ste nabrojali. Također, nakon izvjesnog NATO članstva, kakve su šanse Sjeverne Makedonije za integraciju u EU i šta očekujete od nove metodologije za pregovore za članstvo.
Ramčilović: Mi smo u predizbornom periodu, predvremeni parlamentarni izbori su zakazani za 12 april. Kao što sam već nabrojao uslove koje je Sjeverna Makedonija trebala ispuniti da bi otpočela pregovore sa EU je ispunila. Očekivanja kod građana su velika u tom pravcu, jer sa pravom se očekuje da sa NATO članstvom i otvaranjem pregovara sa EU će maksimalno profunkcionirati pravna država, a i da će se otvoriti novi evropski fondovi koji će značiti nove investicije i poboljšanje životnog standarda. Članstvo u NATO je već izvesno i čeka se ratifikacija u Španiji koja je u toku. Mi kao Parlament smo izglasali ratifikaciju Severnoatlantskog dogovora, čin sa kojim je i opozicija prihvatila upotrebu novog imena Sjeverna Makedonija. Ali, i pored toga opozicija, tačnije VMRO DPMNE ima jednu retoriku za vani sa kojom priznaje Prepsanski ugovor i drugu retoriku kod kuće sa kojom kaže da ne priznaje dogovor i novo ime, te da će postići bolji dogovor sa Grčkom igrajući na nacionalističku kartu i emocije makedonskog naroda da bi dobila koji glas više. Zbog toga je i dalje veoma komplikovna politička situacija, ali vjerujem da će građani RSM donijeti pravilnu odluku sa kojom će podržati one koji se iskreno zalažu za NATO i EU i time pomoći da Sjeverna Makedonija produži bržim koracima ka integracijama i prosperitetu. Smatram da će u tom pravcu pridonijeti i nova metodologija koja omogućuje brže završavanje poglavlja, ali i sa kojom je moguć reverzibilan proces, pa i suspendiranje pregovora, ako u nekom slučaju Republika Sjeverna Makedonija ne bi sprovodila potrebne reforme. Mislim da će to natjerati političke elite u zemlji da umjeto dnevno političkih i partijskih interesa stave državni interes u prvom planu. Na to će uticati i finansijska podrška od EU koja može biti veća ili manja u zavisnosti od napretka u ispunjavanju krietrija.
Bihor: Koji su vaši planovi kao političara i predstavnika bošnjačkog naroda, svakako i kao naučnika i historičara u narednom periodu.
Ramčilović: Planovi su već očigledni i oni za mene se svode na pojam „integracije“ u punom smislu te riječi. Odnosno integracija Bošnjaka u makedonskom društvu na unutrašnjem planu i integracija naše države u NATO i EU na međunarodnom planu. Moj angažman biće u tom smjeru kao kontinuitet od onog što sam započeo u proteklom periodu. Posebno mi je drago što je moj dosadašnji rad i podrška Bošnjaka i građana prepoznata i od strane aktuelnih stranaka. Tako da, shodno izbornom modelu sam sasvim logično produžio saradnju sa strankom SDSM i na njenoj koalicijskoj listi sam kandidat za poslanika. Ova stranka se u proteklom periodu dokazala kao iskreni borac za jednakvost građana i iskreni borac za članstvo u NATO i EU. Pored toga od značaja za sve građane je promjena izbornog modela i uvođenje garantovanih mjesta za manjebrojnije zajednice, odnosno i za Bošnjake. Pored reformskih zakona i otvaranje poglavlja za pregovore sa EU, ovo je po meni najveći izazov sa kojim bi i Bošnjaci dobili na težini u političkom smislu. Svakako, dobar dio prioriteta i planova već sam pomenuo u toku razgovora i isti će ostati u kontinuitetu za rad i djelovanje, kako na polju obrazovanja, kulture, jezika, pravične zastupljenosti u administraciji, tako i u pogledu poboljšanja infrastrukture i uslova za život u sredinama gdje žive Bošnjaci. Sa istim intenzitetom produžiću i sa aktivnostima koji će jačati povezivanje Bošnjaka sa Bošnjacima u zavičaju, Bosni i Hercegvoini i dijaspori, te još intenzivniju saradnju Republike Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine. Kao do sada produžiću i sa svojim naučnim radom, jer ipak to je ono što radim sa najvećim zadovoljstvom i to je dugoročno najbolji način za prosperitet i zato i ovim putem pozivam mlade da se obrazuju, da stiču znanja i vještine i da je to najbolji način da budu korisni sebi, svojoj porodici, svom narodu i državi u kojoj žive i rade. Hvala Vama i reviji „Bihor“ na mogućnosti da iskažem neke svoje stavove i razmišljanja po različitim pitanjima značajnim za nas u Sjevernoj Makedoniji, a vjerujem i našim Bošnjacima u Luksemburgu i dijaspori u cilju boljeg upoznavanja, te otvaranja mogućnosti za nove kontakte i saradnju.
