Jasmin Kočan, je jedan od rijetkih Bihoraca koji su živjeli i radili u inostranstvu, a za koga važi ona formulacija “na privremenom radu u inostranstvu”.
Rođen u Petnjici, sa istančanim smislom za pravdu i potrebnom znatiželjom da vidi različito i okusi ono što vuče sve Bihorce na zapad Evrope – novac, standard, uređena država, Jasmin je radio u Norveškoj punih devet godina i vratio se u svoj rodni kraj.
Što se njega tiče važi i ono – “veni, vidi, vici” ili “dođoh, vidjeh, pobijedih”. Bio je u Norvaškoj, bio uspješan, ali je shvatio da sa tolikim radom može jednako, ili skoro jednako živjeti i u Crnoj Gori.
„Životni putevi su nepredvidivi. Ovdje sam radio poslove koji su vezani za zdravstvo, zatim u nastavi i osjetio sam potrebu da napravim iskorak i promijenim sredinu svojim odlaskom u Norvešku. Tamo sam bio dobrih devet godina. Ovdje sam radio bukvalno u svim selima na teritoriji opštine Petnjica kao medicinski radnik, onda kao nastavnik u osnovnoj školi u Petnjici i Trpezima“, kaže Jasmin.
Bio je aktoivan i u nevladinom sektoru kroz projekte koji su imali za cilj promjena života na bolje.
“Boravio sam studijski u Luksemburgu cijeli mjesec i sa NVO samo imali velike rezultate. Ne znam dokle su stigli, ali drago mi je što sam bio dio te priče”.kaže Jasmin.
O svom životnom putu iznosi detalje i način na koji je došao do Norvaške.
„Sticajem okolnosti ostao sam bez posla, zatim stekao poznanstva u Norveškoj preko Instituta u Igalu i to mi je bila odskočna daska. Ljudska potreba da izađete i promijenite okruženje možda je bila veća nego ekonomska potreba. U Petnjici postoji takva atmofera u kojoj je odlazak vani uspjeh. To je veliki problem“, kaže Jasmin.
Objašnjava da se ta atmosfera prenosi s koljena na koljeno što je, kako kaže, poražavajuća činjenica, jer, dodaje, odlazak vani nije jedno mjerilo uspjeha za mladog čovjeka.
„Ljudi treba da odu i promijene sredinu. Kada sam išao prvi put, nijesu bile otvorene granice. Trebale su vize, danas ne trebaju, ali opet ko ode tamo, vidjeće svoj kraj iz drugačije percepcije“, poručio je Jasmin.
On je zapazio da su u Petnjici vidjljive promjene, da se, prije svega, brže dolazi do nje, da je ljepša i da je postala pristojna varošica.
„Pokušavam da gledam realnu sliku, a ona je pozitivnija od onoga što se čuje ovdje. Rođen sam u Petnjici i ako naiđu neke frustracije, sakriću i reći nije to tako. Treba kritikovati, ali ne u smislu – ne valja ništa, nego kritičan da bi se stvari popravljale. Činjenica je da mladi ljudi odlaze, ali pazite mladi ljudi su odlazili i prije i mladi ljudi će odlaziti, a život će ostati ovdje i biće ljudi. Petnjica je najljepša od svih mjesta u kojim sam bio“, tvrdi Jasmin.
On smatra da je problem i natalitet kao i svi faktori koji utiču na razvoj Petnjice, od institucija, nevladinog sekrtora pa do političkih partija.
“Doći će vrijeme da će se ljudi vraćat, jer nije bitno šta imamo materijalno, nego ta relacija izmeđuduhovnog i materijalnog. Odlazak odavde je isto kao kada drvo presadimo na drugo mjesto. Da li će to drvo da se primi, ili ne, koliko tom drvetu treba da pusti ogranke, sve je pitanje“, poručio je Jasmin.
On kaže da je život u sređenim sistemima dobar i da je to je neupitno, ali da osjećaj svoga vuče.
“Uvijek sam se osjećao kao student koji će se vratiti. Dugoročno sebe nisam vidio u Norveškoj. Bihor je prelijep kraj, kojem svako treba da se okrene, da vidi pozitivno u njemu i da doprinese, po šablonu kako bi radio i doprinosio svojoj avliji”, kaže Jasmin, uz dodatak da čovjek trži kompromise, usavršava se i na osnovu iskustava mijenja percepciju i motivaciju.
“Definitivno sam stava da treba ostati u Petnjici, ali bez davanja lažne nade. Između Norveške i Petnjice biram Petnjicu“, ističe Jasmin.
Mladima je na kraju proučio da svako nađe svoj put.
“Dobro je steći znanje da bi se podijelilo. Mora se promijeniti sredina da bi se sazrio. Ljudi odlaze, ali se vraću sa svojim znanjima u svoj kraj“, zaključio je Jasmin Kočan.
REDAKCIJA RADIJA PETNJICA
