Svuda može biti lijepo, ali jedna je domovina i postoji samo jedan zavičaj, tvrdi Mersudin Ličina, prvi Bihorac na čelu fudbalskog kluba u Luksemburgu.
Crnogorski iseljenik u Luksemburgu žali što kao igrač nije dosanjao reprezentativni dres, navodeći da je ponosan na odluku svog sina da odbije poziv reprezentacije države u kojoj je rođen i zaduži crnogorski dres.
“Na žalost nijesam imao priliku da igram za reprezentaciju svoje države, ali iskreno vjerujem da će moj sin imati tu čast i jednog dana biti seniorski reprezentativac Crne Gore”, kazao je Ličina agenciji MINA.
Nekadašnji veliki talenat crnogorskog fudbala i nesuđeno pojačanje Budućnosti i Crvene zvezde, kazao je da mu je žao što su ga povrede onemogućile da kao igrač ostvari više.
Oprobao se i kao trener, obavljao je i funkciju sportskog direktora, a od 2016. godine je predsjednik Union 05 Kail- Tetanža.
Ličina je u rođen petnjičkom selu Radmanci, živio je u Podgorici, a ratne devedesete odvele su ga u Luksemburg.
Igrao je i u Luksemburgu za više klubova, ali su ga povrede i operacije koljena primorale da rano završi karijeru i posveti se trenerskom pozivu.
Ličina je podsjetio da je prve fudbalske korake napravio u Ribnici 1982. godine, u pionirima koje je trenirao Tomo Krkeljić.
Prema njegovim riječima, dobre igre i golovi u omladincima, koje su vodili treneri Brano Milačić i Dražen Perutović, privukli su pažnju OFK Titograda i Budućnosti.
“Slijedi prelazak u Budućnost, u omladinski tim, koji je vodio Ante Miročević, a za koji su igrali Miodrag Vukotić, Nusret Muratbašić, Viktor Tranevski. Proveo sam šest mjeseci u omladincima Budućnosti i baš kada sam se uklopio i počeo da postižem golove na treningu sam se povredio ligamente i bio primoran da pauziram četiri mjeseca“, kazao je Ličina.
Na nagovor tadašnjeg trenera Ribnice, Duška Bjelice vraća se u Ribnicu, u kojoj je u jednoj sezoni bio i najbolji strijelac tadašnje Crnogorske lige.
“Imali smo dobru ekipu i u izuzetno jakoj konkurenciji igrali dobar fudabal. Neću biti neskroman, a to će potvrditi i oni koji su tada pratili dešavanja u crnogorskom fudbalu, ako kažem da sam uz Sašu Ivanovića bio jedan od najboljih igrača lige”, kazao je Ličina.
Prema njegovim riječima, uslijedio je poziv Crvene zvezde i odlazak na probu 1989. godine.
„Probni meč u omladincima Crvene zvezde odigrao sam dobro i bio strijelac dva pogotka protiv rezervista prvog tima. Trener Jovan Aćimović bio je zadovoljan, potpisao sam i predugovor, ali je sve planove pokvario poziv u vojsku“, rekao je Ličina.
Vojničke dane, kako je kazao, pamti i po obnovljenoj povredi ligamenata, koja je i definitivno odagnala snove o velikoj karijeri.
„Pokušao sam da se oporavim, ali nikada više nijesam mogao da igram fudbal na nivou prije vojske. Početkom devedesetih zbog svih onih nesrećnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji preselio sam se Luksemburg, gdje sam igrao u više klubova, ali sam obnavljao povredu i nikada nijesam mogao dostići željeni nivo“, kazao je Ličina.
Prema njegovim riječima, nakon završetka karijere, 2008. godine, prihvatio je ponudu kluba u kojem se oprostio od fudbala i postao trener Union 05-Kail Tetanža.
“Naredne četiri sezone bio sam trener, a sljedeće četiri sportski direktor. Na predlog tadašnjeg predsjednika Žosea Konkalveša, koji se povlačio, kandidovao sam se i na Skupštini dobio jednoglasnu podršku. Potvrdu dobrog rada dobio sam ove godine, kada sam od Skupštine dobio novi četvorogodišnji mandat“, rekao je Ličina.
On je naglasio da mu je funkcija predsjednika najteža od svih koje je obavljao u fudbalu.
“Dok sam bio igrač razmišljao sam kako da postignem gol, kao trener o tome kako da postavim taktiku da ekipa igra dobar fudbal i pobjeđuje. U periodu dok sam bio direktor razmišljao sam samo o troškovima i pojačanjima, koga dovesti da osvježi i pojača ekipu. Sada moram brinuti o svemu, o igračima, trenerima, rezultatima i navijačima”, kazao je Ličina.
Prva sezona na novoj funkciji, kako je kazao, bila mu je posebno teška, zbog velike odgovornosti i osjećaja da je pod “lupom” javnosti.
“Imao sam osjećaj da su neki ljudi sumnjali u moje mogućnosti, ali je taj period prošao i sada je sve lakše. Izborili smo plasman u viši rang i svi to poštuju. U fudbalu nema minulog rada, poštuje se samo rezultat. Kada se ostvari svi su zadovoljni, a kada ga nema zna se ko je kriv”, rekao je Ličina.
On je saopštio da Union 05-Kail Tetanž ima 250 licenciranih igrača u svim kategorijama, od najmalađih kategorija do seniora.
Ličina smatra da se trenutno u Luksemburgu igra bolji fudbal i da je nacionalna liga kvalitetnija od crnogorske.
“Luksemburške ekipe redovno izbore drugo ili treće kolo kvalifikacija za evropska takmičenja. Kada je reprezentativni fudbal u pitanju Luksemburg treba još da radi da bi dostigao nivo Crne Gore. Ipak, napravljen je veliki pomak i u tom dijelu ”, rekao je Ličina.
On je podsjetio da su Luksemburgu mnogo bolji uslovi za treninge nego u Crnoj Gori, navodeći da su tereni perfektni i da se u klubovima dobro radi sa mlađim selekcijama.
“Klubovi ozbiljno rade, imaju selekcije za svako godište. U školama fudbala rade profesionalni treneri, pretežno su Portugalci i Njemci. Taj rad već daje rezultate, a tek pravi se očekuju za nekoliko godina. Veliki je potencijal naše djece koja treniraju u Luksemburgu. Ima mnogo talenata, imaju kvalitet, dokazuju se kroz nacionalna takmičenja Luksemburga i čekaju poziv da igraju za svoju državu ”, rekao je Ličina.
On je ponosan na svog sina i njegovu odluku da igra za Crnu Goru, navodeći da nije bilo lako donijeti je, posebno ako se uzme u obzir da mu je otac predsjednik kluba u Luksemburgu.
“On je rođen u Luksemburgu. Tu je počeo da trenira i svi njegovi drugovi su prihvatili poziv da igraju za Luksemburg. Prigovarali su mi iz lukseburškog Saveza, ali to je bila njegova odluka i to poštujem. Nijesam htio da se miješam u to, ali mi je drago što je odlučio da igra za Crnu Goru”, rekao je Ličina.
On je kazao da je Denis Ličina prošle godine proglašen za najboljeg igrača Prve luksemburške divizije do 21 godinu, iako je tada imao nepunih 17.
„Debitivao je u crnogorskom dresu i odigrao nekoliko mečeva za kadetsku selekciju. Ove godine dobio je poziv selekora Milorada Pekovića za selekciju do 19 godina, ali ga je zbog povrede prepona morao da odbije“, kazao je Ličina.
Nekadašnji golgeter kazao je da se rezultati crnogorske reprezentacije, ne samo fudbalske, pomno prate u njegovoj kući.
On je istakao da redovno prati i bivše klubove u Crnoj Gori, ali i sa posebnim interesovanjam rezultate Petnjice.
“Na portalu Radio Petnjica prvo što pročitam je rezultat kojim je bihorski klub završio svoj nedjeljni meč. Bez obzira što nikada nijesam igrao za taj klub imam tamo mnogo prijatelja i radujem se svakoj njihovoj pobjedi. Vjerujem da će brzo doći dan kada će ponovo igrati u Drugoj ligi”, kazao je Ličina.
On je istakao da ga uspjesi i lijep porodični život u evropskoj državi nijesu udaljili od zavičaja, Radmanaca i svega što se tiče napretka i razvoja u opštini Petnjica i domovini Crnoj Gori.
„Ponosan sam na dobru saradnju sa Fudbalskim savezom Crne Gore (FSCG) i što sam imao priliku da u svom klubu ugostim delegacije crnogorskih selekcija koje su boravile u Luksemburgu. Prije dvije godine smo u saradnji sa FSCG na našem stadionu okupili sve talentovane mlade igrače iz dijaspore, a tim mečevima prisustvovao je selektor Peković sa stručnim štabom“, rekao je Ličina.
On je naglasio da je ponosan i na humanitarne aktivnosti kluba na čijem je čelu, na donacije i pomoći crnogorskim fudbalskim timovima, ali i opštinama tokom prirodnih nepogoda i pandemije koronavirusa.
„U Luksemburgu imam dobru komunikaciju sa svim našim udruženjima iz Crne Gore, posebno sa Zavičajnim klubom Bihor, na čijem je čelu Esko Halilović. Stadion našeg kluba svake godine domaćin je manifestacije tog udruženja, Dani dijaspore, koja okupi između tri i četiri hiljade iseljenika iz cijele Evrope“, zaključio je Ličina.
AGENCIJA MINA
