Ovih dana se u Crnoj Gori dešavaju neke pojave, za koje smo bili ubijeđeni da su prevaziđene, pobijeđene i da su ostavljene u prošlosti gdje im je jedino i mjesto. U periodu kampanje pred parlamentarne izbore ali i nakon izbora, oživjele su neke aveti prošlosti za koje smo vjerovali da nemaju uporište u današnjoj Crnoj GORI. Pored pandemije korona virusa, pojavila se pandemija primitivizma i mržnje.
Kako već duži niz godina živim i radim u inostranstvu u Luxemburgu, osvjedočio sam se da se u ovoj državi EU maksimalna pažnja posvećuje poštovanju svih ljudskih prava i da se sa druge strane stimuliše rad i društvena odgovornost svakog pojedinca. Sa ushićenjem sam, kao i brojna dijaspora porijekom iz Crne Gore, pratio ubrzani napredak i reforme koje je moja država pravila na putu da postane punopravni dio porodice evropskih zemalja i da obezbijedi kvalitetan nivo života za sve svoje građane. Jako često sam dolazio i svaku sobodnu priliku koristim da borvim u zavičaju. Zajedno sa brojnim prijateljima, kroz brojne humantarne akcije, kroz zavičajne klubove i pojedinačno iznalazili smo mogućnosti i načine da pomognemo našu državu i sve njene građane. Radovali smo se i radujemo se svakom uspjehu koji je ostvarila naša domovina. Ovih dana smo iznenađeni sa porukama i manifestacijama primitivizma i fašizma koji se iskazuje prema bošnjačkom narodu u Pljevljima i ostatku CG.
Virus primitivizma koji ovih dana hara Crnom Gorom, pokazuje da kao društvo nijesmo stvorili dovoljno jak imunitet, kako bi sebe i druge zaštitili od zla mržnje koje je haralo bivšom Jugoslavijom i za sobom ostavilo brojne žrtve, patnju, jad i čemer i duboke rane koje su pogodile sve ljude na Balkanu. Napadi i poruke koje se upućuju Bošnjacima u Pljevljima i drugim djelovima Crne Gore, nijesu atak samo na manjinske narode, već su atak na budućnost i prosperitet Crne Gore i najveću štetu će donijeti onima koji je ispoljavaju. Poražavajuće je da se u Evropi u 21. vijeku, neko napada i maltretira zbog svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Da je neko zbog svog imena osuđen da „nije naš“. Mi koji živimo i radimo u EU radujemo se kada sretnemo zemljaka, koji je mio, koje god nacije i vjere bio. Iako se nađemo nekoliko hiljada kilometara daleko od domovine osjećamo se blisko i doživljavamo se kao naši bez obzira na eventualne nacionalne ili vjerske razlike.
Krajnje je vrijeme da se svi obračunamo sa primitivizmom i devijacijama kojima ugrožavamo bilo koga i da dignemo glas i u konkretnom slučaju damo doprins da se zaštite manjinski narodi i svi građani u Crnoj Gori. Crna Gora je pored izuzetnih prirodnih bogatstava najbogatija sa ljudima.
Očekujem da zdrav razum i ljudskost preovlada kod svih ljudi u Crnoj Gori, da institucije sistema obezbijede puno poštovanje prava i sloboda svih građana u Crnoj Gori i osiguraju mir.
Mi u dijaspori pomno pratimo sva događanja u našoj domovini, sa punom pažnjom i odgovornošću ćemo se odnositi prema svakoj situaciji i slučaju koji ugrožava bilo koji narod ili pojedinca. Iskoristićemo svoje konekcije da na zvanične adrese država u kojima boravima i prema institucijama EU prenesemo našu zabrinutost zbog pozivanja na linč, progon čak i kroz evociranje najstrašnijeg zločina u Evropi poslije II svjetskog rata, genocida u Srebrenici.
Hoću da vjerujem da će se u Crnoj Gori poštovati ljudska prava, mir i sigurnost svih njenih građana i da ćemo što skorije živjeti u EU. Samo građanska i proevropska Crna Gora može osigurati bolju budućnost za sve njene građane.
Edin Latić
