Postoje porodične životne situacije gdje bi ljudi koji personifikuju državne institucije trebalo više sluha da imaju za stvarne probleme građana te držaave. Jedna od takvih je upravo situacija Muhameda Rastodera sa Savinog Bora.
Ovom 53-trogodišnjem Bihorcu je prije tri godine umrla supruga i od tog momenta brigu u podizanju svoje troje maloljetne djece preuzima sam. Državne institucije nijesu pokazale dovoljno senzibiliteta i razumijevanja pa su Muhamedu ukinuli socijalnu nadoknadu i tako ga ostavili na jedinu novčanu pomoć u vidu tjelesnog oštećenja. Zbog male djece nije u mogućnosti da pođe u Berane jednom mjesečno da podigne ni tih oko 70 eura. Svoj postupak Centar za socijalni rad pravda Zakonom i stavkom da ne ispunjava uslove jer se vodi zemlja na njegovo ime.
To što on ne može zemlju da obrađuje, to zakon ne prepoznaje. Žalio se Muhamed i ukazivao na svoj nemogućnost da obrađuje zemlju i sa nje obezbijedi životnu egzistenciju za svoju djecu. Svaka žalba je odbijena sa sve potpisima nadležnog ministra. Zahvaljujući prijateljima iz dijaspore, prije neku godinu mu je podignut krov nad glavom za njega i njegovu djecu a unutrašnost, osim dvije sobe, sve ostalo nije dovedeno u stanje stambenih uslova za život. Mirnesa (11), Dženana (9) i Mirza (8 godina), nemaju ni djelić onog što imaju njihovi drugari i vršnjaci. Imaju i oni svoje želje, dječje, naravno.
Mirsad Hadrović, profesor Medrese sa grupom prijatelja i u saradnji sa portalom Radija Petnjica, pokrenuli su akciju prikupljanja sredstava kako bi život ovo troje djece koliko toliko olakšali i približili im sve ono što prati moderno doba. Internet, kablovska televizija, pametni telefoni i sl.je nešto što je za ove mališane nepoznanica a žive na svega par kilometara od centra Petnjice.
Muhamed ne traži puno, samo da mu se vrati socijala jer bi mu to puno olakšalo. Ovdje je više nego jasno da je zakazao sistem i država.
Čitavu priču možete propratiti na sledećem linku:
