Vlada Crne Gore nedavno je najavila izmjene Zakona o registrima prebivališta i boravišta. Iako se izmjene Zakona najavljuju kao način da se isprave neregularnosti biračkog spiska, više je nego jasna namjera nove parlamentarne većine da birački spisak prilagodi svojim interesima kroz ispisivanje dijaspore, koju nova Vlada zbog činjenice da se dominantno radi o crnogorskim patriotama i suverenistima, očigledno doživljava kao nelojalnu kategoriju ljudi – između ostalog kažu iz Zajednice crnogorskih udruženja u Njemačkoj čija je predjednica Emira M Ličina.
“Jednim istim udarcem namjerila je Vlada naše matične države da pod parolom „pomirenja“, trajno eliminiše dijasporu i državljane Crne Gore na privremenom radu u inostranstvu, a istovremeno izvrši upisivanje raseljenih lica, ignoriše i nagrađuje duplo upisane birače u biračke spiskove susjednih zemalja.
Mi nijesmo zaboravili, a neki očigledno jesu, da je dijaspora Crne Gore većinom satkana od onih koji su pobjegli od zločina i nesigurnosti, od ratova koje su izazvali upravo oni koje ova vlast pokušava da rehabilituje i relativizuje njihove zločine, oni koji su atakovali na pripadnike manjinskih naroda, prognali nas, a sada bi da dovrše započeto, da nas u korijenu odstrane, oduzimajući nam prava koja nam kao crnogorskim državljanima pripadaju. Po drugi put dijaspora je na meti sulude politike od koje je većina nas i pobjegla devedesetih godina prošlog vijeka, jer nema drugog objašnjenja za brisanje „dijaspore iz Luksemburga“ osim kao brisanje lica iz biračkog spiska po etničkom ključu.
Da li u novoj Vladi Crne Gore postoji neko dovoljno svjestan i savjestan da razmisli o nama i našim sudbinama, da li se pitaju je li ovo naš izbor, želja, zar nije očigledno da smo mi ovdje došli silom prilika, a da smo i srcem i dušom u domovini. Mi smo organizovani po crnogorskim udruženjima, savezima, mi svaki svoj slobodan trenutak posvećujemo Crnoj Gori. Kako se ne zapitaju zašto ulažemo u Crnu Goru, zašto pomažemo i pokrećemo akcije za svoj zavičaj i svoje ljude i iz kog razloga smo i pored drugih mogućnosti, zadržali crnogorsko državljanstvo?
Crnoj Gori se vraćamo kada god nam se ukaže prilika, izmirujemo sve dažbine vezano za našu imovinu, gradimo i održavamo istu. Pomažemo Crnoj Gori kad god treba, zapošljavamo svoju rodbinu koja iz Crne Gore odlazi iz ekonomskih razloga, onima koji ostaju šaljemo novac. Dijaspora svake godine putem doznaka u Crnu Goru pošalje skoro pola milijarde eura zabilježenog novca. Isto toliko u Crnu Goru udje preko drugih kanala, prijatelja, porodice, komšija, kroz ulaganja u nekretnine, biznis, plaćanje poreza i dr.
Po ovom pitanju ćemo takođe preduzeti odgovarajuće korake, odnosno prekinuti određene donacije, projekte i sl, a u skladu sa budućim odlukama ove vlasti. Dijaspora već intenzivno razgovara o mogućnosti organizovanja protesta ispred naših DKP-a u svijetu, kao i mogućnosti podnošenja kolektivne tužbe protiv države Crne Gore.
Normalna država i normalna vlast omogući dijaspori pravo glasa u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a ne da isto ukida onima koji svoje biračko pravo ostvaruju isključivo u Crnoj Gori. Jasna je nama u dijaspori misija nove vlasti u Crnoj Gori, kao i da za njih cilj opravdava sredstva, no gospodo eksperti morate se naučiti da se do cilja u civilizovanom svijetu dolazi na zakonit način i ne ugrožavajući ničija prava.
U tom smislu onima koji su namjerili da mijenjaju Zakon o registrima prebivališta i boravišta želimo da ukažemo na ono što piše u Ustavu Crne Gore.
Član 2 Ustava CG kaže da je nosilac suverenosti građanin koji ima crnogorsko drzavljanstvo, dok se članom 6 Ustava garantuju prava i slobode, a članom 8 zabranjuje diskriminaciju po bilo kom osnovu. Tumačenjem člana 45 Ustava koji kaže da “Pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori”, krše se navedeni članovi Ustava, čime se iz političkog života Crne Gore žele isključiti njeni državljani na privremenom radu u zemljama Zapada, iako gotovo svi imaju samo crnogorsko državljanstvo i imaju pravo glasa samo u Crnoj Gori.
Pod prebivalištem se podrazumijeva mjesto stalne adrese crnogorskog državljanina u Crnoj Gori. Dok građanin ima crnogorsko državljanstvo, koje je ekskluzvno, gdje god da trenutno boravi Crna Gora mu je baza, stalna adaresa, prebivalište. Član 45 Ustava navodi da crnogorski državljanin mora da “ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori”. Ustavopisac je tu bio neprecizan, jer nije navedeno da je taj uslov uveden da bi se spriječile manipulacije da se ad hoc, samo za izbore uzme crnogorsko državljanstvo. Dakle ovaj uslov se odnosi na period od sticanja crnogorskog državljanstva. Ako predlagač zakona smatra da je ovo preslobodno tumačenje slova Ustava, onda se može reći i da član 45 ne precizira u kom periodu državljanin mora imat dvije godine prebivalište u CG.
Iz gore navedenog jasno je da ni formalno pravno, ni s aspekta ljudskih prava država nema pravo oduzimati pravo glasa svojim državljanima koji nemaju drugo državljanstvo sem crnogorskog, gdje god da se trenutno nalaze.
Nadamo se da će Vlada kao predlagač izmjena i dopuna imati u vidu ovu našu argumentaciju pri donošenju Zakona, a mi ćemo budno pratiti svaki pokušaj kršenja kako Ustava Crne Gore, tako i međunarodnih standarda po ovom pitanju. Na nove pokušaje i najave protjerivanja, mi nećemo mirno sjedjeti i čekati da nas lovci u mutnom, ponovo, etnički čiste, već ćemo se i po ovom pitanju obratiti nadležnim organima u zemlji prijema, kao i međunarodnoj zajednici. Neće nam biti prvi put, a i računamo na njihovu podršku, jer destruktivne pokušaje i oživljavanje politike devedesetih niko više neće tolerisati, pogotovo ne međunarodna zajednica”, stoji u saopštenju koje potpisuje predsjednica Emira M Ličina.
