„Eh što ih neće sve pohapsit, taman bi trebalo“, ovom rečenicom Sabrija Ramdedović opisuje sudstvo u Crnoj Gori.
„Šest sudija, 10 geometara, tri puta pisao Vesni Medenici, isto toliko pisao advokatskoj komori Crne Gore, tri sloga avionaskih karata a koliko puta sam dolazio automobilom zbog ročišta, o tome neću ni da pričam“, sumira Sabrija svoje iskustvo sa sudovima u Beranama, Bijelom Polju i Podgorici.
Sabrija Ramdedović, Beranac nastanjen u Luksemburgu, kaže da rok suđenja u Crnoj Gori nije zaštitio i njegovo dostojanstvo.
„Već šesnaest godina na sudu pokušavam da dokažem da mi je imovina uzurpirana, te da u okviru nje ne mogu nesemtano da koristim put koji je u mom vlasništvu“, ističe Sabrija Ramdedović. Sudski spor koji je Sabrija Ramdedović prvo vodio pred Osnovnim sudom u Beranama bio je vezan za pravo sluđbenosti puta, a nakon toga za troškove u postupku gdje je pritivna strana osuđena zbog samovlašća. U međuvremenu, problem vezan za put koji je Sabrija dijelom ustupio komšiji na korišćenje, kulminirao je sa još sudskih sporova, od kojih neki godinama ne dobijaju epilog, a neki su okončani jer je druga stranka u sporu nedavno preminula.
„Spor je od samog početka praćen brojnim propustima, od koji se najapsurdniji oni kada su mi na naplatu došli sudski troškovi i za presude koje su bile u moju korist. Čitav slučaj pratila su bez valjanog razloga odgođena ročišta, na koja sam putovao iz Luksemburga. Nijesam ni slutio da će mi put od Luksemburga do crnogorskih sudnica postati rutina. Davne 2005.godine, sam započeo spor, ni danas to pravo nijesam uspio da ostvarim na sudu, druga strana je na žalost preminula, postupak vezan za dovođenje moje imovine u prvobitno stanje nije pravo koje se nasljeđuje, sada moram da razmotrim šta mi je činiti“; kaže Ramdedović.
U Osnovnom sudu u Beranama, u dopisu koji potpisuje portparolka Ana Radunović, navodi se da potpuno utvrđivanje činjenica nije odugovlačenje sudskog postupka, te da je u predmetima u kojima se Sabrija Ramdedović pojavljuje kao stranka blagovremeno postupano, odnosno da su pravoremeno zakazivana ročišta, a odluke donošene u rokovima predviđenim važećim procesnim zakonima.
Razočaran u efikasnost domaćih sudova, Sabrija Ramdedović se osvrnuo na sudske troškove, za koje kaže da su njegov slučaj pretovrili u svojevrsni pravosudni kuriozitet kada je vrijednost spora i načinjenih troškova u pitanju.
„Samo jedan moj put od Luksemburga do crnogorske sudnice košta koliko vrijednost čitavog spora, ali neću odustati dok se put ne dovede u prvobitno stanje i pored činjenice da sve ovo traje šesnaest godina. Čelnici pravosuđa uvijek pričaju kako su ažurni, ali kad izmjerimo da za moj slučaj imam preko 50 kilograma papira, nije mi jasno čime tu ažurnost pravdaju“, ističe Sabrija i dodaje da je naveći apsurd tokom dugogodišnjeg suđenja zbog razmirica sa komšijom oko puta doživio kada su drugoj strani isplaćeni troškovi za spor koji je zapravo on dobio. „Druga strana je tada izgubila spor jer mu je dosuđena službenost puta u onim granicama u kojima sam mu je ja dozvolio. Troškovi su tada bili dosuđeni meni. Suprostavljena strana je pisala žalbu Vrhovnom sudu, gdje je navedeno da je taj put javno dobro, jer je na njemu navodno potok, a taj potok zapravo nastaje samo kada padne velika količina kiše. Nakon toga, odluka je preinačena i nijesam dobio sudske troškove“, ističe Ramdedović. Iz Vrhovnog suda u dopisu koji je poslat iz kabineta Vesne Medenice stoji da su sporni sudski troškovi Sabriji nijesu isplaćeni jer je drugostepeni sud pogriješio kada je odlučivao o troškovima spora. Oni su naveli da je Vrhovni sud Crne Gore presudom od 26.03.2013.godine, djelimično usvojio reviziju tužioca i preinačio presudu Višeg suda u Bijelom Polju od 30.12.2012.godine, kojom je odlučeno o troškovima postupka, tako što se obavezuje tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.225,00 eura, u roku od 15 dana od dana prijema presude, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena kao neosnovana.
Doktro pravnih nauka Aleksandar Kovačević, advokat i glavni i odgovorni urednik časopisa Advokatske komore Crne Gore „Advokat“, smatra da se Sabrijin problem mogao okončati na svega nekoliko ročišta. Kovačević tvrdi da se neefikasnost sudova ogleda u činjenici da se veliki broj ročišta odgodio bez relevantnih opravdanja, zbog čega je Sabrija, koji se uredno pojavljivao na sudu, pretrpio ogroman materijalni trošak, jer je na suđenja dolazio iz inostranstva. „U ovom slučaju imamo nekoliko apsurda, a to je da je Sabrija i za presude koje je dobio morao da plati protivnoj strani troškove postupka, to je jedinstven slučaj i ne čudi što postoji ogorčenost tog čovjeka. Drugo, sporovi koje je vodio Sabrija nijesu imali veliku vrijednost, a sud ih je vodio godinama i troškovi znatno prevazilaze vrijednost spora. Uzrok tome je neplanski rad sudija, jer se u praksi jedan ovakav spor završava na dva ili tri ročišta, a oni su u samo u jednom predmetu imali i 20 ročišta. Samo jedan Sabrijin dolazak iz Luksemburga je prevazilazio vrijednost spora. Osim neplanskog rada sudija, ovdje je riječ i o nepoštovanju procesnog prava“, kaže Kovačević.
Osvrćući se na efikasnot vođenja spora, iz Osnovnog suda u Beranama, naveli su da su sudski postupci u koima se Sabrija Ramdedović pojavljuje kao stranka vođeni efikasno, te da nije bilo odgađanja suđenja bez valjanih i opravdanih razloga.
Čelni ljudi crnogorskog pravosuđa nerijetko apeluju da bi trebalo smanjiti sudske troškove koji idu na teret države, to jest one koji nastaju kada država izgubi u određenom sporu, no Ramdedovićev slučaj, kaže Kovačević, pokazuje da se prilježno ne vodi računa i o sudskim troškovima stranaka u sporu, pa se nameće pitanje da li je onom koji nema novca pravda zapravo nedostižna.
„Pravna zaštita je postala izuzetno skupa i u tom smislu mora se sprovesti jedan postupak obuke sudija, kako bi u što kraćem vremenskom periodu bez nepotrebnog odugovlačenja završavali sudske sporove i tako omogućili strankama da ipak do svoje zaštite dođu brzo i uz što manje izdataka. Neki od Sabrijinih sporova trajali su i traju preko svake mjere, uz velike troškove. Ročišta vezana za službenost puta su čak 14 puta odgođena. Za svako od njih Ramdedović je morao da isplati polovinu naknade svom advokatu predviđenu advokatskom tarifom, a to nijesu zanemarljivi troškovi“, zaključuje Kovačević.
U Osnovnom sudu u Beranama smatraju da Sabrijino prisustvo na ročištima nije bilo neophodno, te da je za iste imao punomoćenike – advokate koje je ovlastio da preduzimaju radnje u postupcima u njegovo ime i na njegov račun, zbog čega njegovo prisustvo na ročištima, kako su naveli, predstavlja izraz njegove slobodne volje.
Suđenje u razumnom roku podrazumijeva poštovanje standarda Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ako istjerivanje pravde u Crnoj Gori i ubudućnosti bude teklo tempom koji je na svojoj koži i po svom džepu osjetio Sabrija Ramdedović, na dobrom smo putu da i narednih godina budemo lideri među država Savjeta Evrope po broju podnijetih predstavki Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
DENIS BOŽOVIĆ
