U državi Luksemburg skoro da nema oblasti rada, gdje se ne mogu sresti Bihorci, bilo li to više ili manje odgovorna radna mjesta, lakši ili teži poslovi, javna uprava ili privatni sektor. Adisa Mehovića sa Bora, profesionalnog vozača gradskog autobusa u gradu
Luksemburgu, nismo sreli na njegovom radnom mjestu, a i da jesmo, ne bismo mogli da vodimo razgovor sa njim, jer mu odgovornost prema poslu to ne dozvoljava. I baš ta odgovornost i profesionalnost ga je preporučila da obavlja ovaj delikatan i odgovoran posao. Sa Adisom smo se sreli u Ešu, van njegovog radnog vremena, u momentu kada je došao da se vidi i popije kafu sa prijateljem koji je tek pristigao iz njegovog zavičaja. Nismo mogli da propustimo priliku da portal radija ne zabilježi još jednu neispričanu priču o životu
daleko od domovine.
Sa svojih 20-tak godina, Adis se sa Bora 1999. godine otisnuo u pečalbu. Kako i sam kaže – kada je čovjek mlad, onda mu i tuđina lakše padne, brže se navikne.
„Meni je bilo lijepo. Radio sam nekih pet/šest godina na crno, u restoranu/piceriji. Imao sam dobar bakšiš. Isporučivao sam pice i znao sam adrese klijenata koji ostavljaju dobar bakšiš i njima sam uvijek i rado nosio. Malo u azil, malo na crno i bilo je dobro“, otpočeo je svoju priču za portal radija, Adis Mehović sa Bora.
Uvidjevši da fizičke poslove, pa i one najteže, uglavnom obavljaju njegovi sugrađani iz Bihora, Adis je postavio sebi jedno pravilo – da sam htio fizički da radim, ostao bih na Bor. Položio je vozački ispit za sve kategorije i već 2008.godine, počinje da vozi kamion.
„Dobra i velika firma. dobar gazda, Luksemburac. Počeo sam sa satnicom od 13 eura i ubrzo mi je povećao na 16 eura jer sam pazio kamion, nijesam imao nikakav udes. Sa poslodavcima sam bio u dobrim odnosima. Pomagao sam svima i svi su me voljeli. Upoznali me brzo i svi su mene tražili.
Samo su tražili – ćelavu glavu, kako su mi dali nadimak. Osjete ljudi iskreni i prijateljski odnos i to cijene“, kaže Adis.
Odgovornost prema poslu za volanom, Adisa je preporučilo da volan od kamiona zamijeni autobuskim u gradskom prevozu u Luksemburgu.
„Puno mi nedostaje Bor. Vezan sam za taj kraj. Volim planinu i često idem. Pravim sebi i porodici svaki ugođaj kako bih što više uživao kada pođem dolje“, ističe Adis i naglašava da iz njegovog ugla, stvari u zavičaju idu na bolje.
„Iz mog ugla, što se tiče vladavine prava i poglavlja EU, mislim da će bolje ići“, ističe Adis Mehović.
Uzevši u obzir da već desetak godina vozi gradski autobus i da je Luksemburg jedina država u Evropi gdje je gradski prevoz besplatan, zanimao nas je njegov komentar na činjenicu da na području opštine Petnjica nema organizovanog javnog prevoza.
„To je stvar države i stvar opštine. U ovoj državi, čitav transport se finansira iz budžeta države. Ovdje je nevažno koliko ima putnika, plaćaju se samo kilometri. Žalosno je zbog omladine dolje kada vidimo kako se dolje organizuje prevoz učenika.
Pa ona ne mogu da imaju motivaciju a da ne pričamo o novcu koji treba da izdvoje. Dolje je većina naroda na socijalama ili živi od stočarstva. Moram biti iskren da nijesam vidio neki benefit da je ostvario narod koji dolje živi od povratka statusa opštini. Infrastruktura je malo poboljšana a najveći projekat koji je urađen jeste zgrada opštine kao i otvaranje jedinice hitne pomoći. Ne vidim niti jednog investitora da je doveden. Neke su dovodili koji su bježali glavom bez obzira ili su otvarane neke fabrike, kao fabrika peškira i zatvorena u istom roku. A narod se bio obradovao toj investiciji.
Ne znam šta je u pitanju. Ovdje sam preko 20 godina i da imam milion eura, vjerovatno bih ga dolje uložio u jedno etno selo. To bi privuklo puno evropljana zbog naše prirode a tome da dodam da imamo našu, domaću kuhinju i hranu.
Taj gornji dio Bihora je prelijep i to bi radilo mnogo dobro jer znam šta vole evropljani. To bi bila jedna sigurna investicija. Osim poljoprivrede, eko-turizam je glavna grana razvoja naše opštine“, kaže Adis i dodaje da je trenutno glavni problem Petnjice uži dio čaršije i parking.
„Nečistoća i neodržavanje i parking, to je glavni problem jer dolje narod nema tu, zapadnjačku kulturu. Smeće ostavlja gdje god stigne i parkira se gdje god hoće, kao da su u Meksiku. Mi, iz dijaspore, kada dođemo dolje, oponašamo onaj narod dolje. Ista svar. Vidjećete naše, luksemburške tablice da isto rade. Niko se neće parkirat gore kod opštine da bi otišao dolje da popije kafu, već će ga isto neđe dolje zabost i blokiraće saobraćaj. Vidi sam svojim očima da naši ljudi oponašaju isto što se radi i dolje. Kada je u pitanju odlaganje smeća, ista je situacija.
Samo oponašamo. Ovdje poštujemo kada je u pitanju odlaganje smeća a dolje kada dođemo, vidimo pet/šest ljudi da ne pošutju i onda kažemo – mogu onda i ja. Ne napadam nikog, polazim od samog sebe i mislim da je u većini slučejva ovako“, ističe Adis.
Na samom kraju smo poželjeli da „ćelava glava“, kako nosi nadimak, još dugo zdravo i uspješno vozi gradski autobus po ulicama luksemburga, na šta je Adis odgovorio da se nada da neće.
„Iskreno se nadam da neću. Imam neki plan još neke dvije/tri godine i onda nazad za Crnu Goru. Mislim da dolje čovjek, sa svojim radom, može da uspije. Polazim od toga da mi ovdje nikada ne gine a ništa me ne košta da pođem dolje i pokušam. Uvijek se mogu vratiti dolje. Gledam da ovdje steknem neka sigurna primanja i da pođem dolje, na Bor. Ako se snađem, dobro je.
Ako se ne snađem, onda ću se vratit. Mi smo rođeni dolje, školovani i snalazimo se. Tako gledam i za moju djecu. Ako su sposobna, snaći će se i u Afriku da ih bacim. Djeca su mi još uvijek mala a sa mojim planovima je saglasna supruga što je i najbitnije. Na porodičnom imanju mi je brat i majka i to održavaju a vezani smo između sebe. Eto, neće nas ništa koštat pa da probamo“, istakao je Adis Mehović sa Bora, virtuoz za volanom po ulicama Luksemburga za portal radija.
DENIS BOŽOVIĆ
