Ekipa Radija Petnjica posjetila je porodično imanje Salema Smailovića koji već drugu deceniju za redom privređuje i proizvodi domaće organske proizvode.
Naš sagovornik je prepoznatljiv po uspiješnom načinu života i boravka u Bihoru, tema našeg razgovora je tradicionalni način života na njihovom porodičnom gazdinstvu, kao i ostale aktuelne poljoprivredne teme u Bihoru.
Salem Smailović je krajem osamdesetih godina otišao u Sloveniju sa željom da pokuša naći posao. To mu je pošlo za rukom. Nakon skoro osam godina rada uvidjevši način rada poljoprivrednika, naučio je od njih neke tehnike koje je prenio na svoje gazdinstvo. U Sloveniji se snašao, ali da je ostao gore razbolio bi se, ističe Salem. Vukao ga je svoj rodni kraj i započeo je život na očevoj zemlji i vratio se tradicionalnom načinu života svojih predaka uzgojem žitarica. Smailović je podvukao da se zbog izričito jakih emocija i nostalgije vratio svom rodnom zavičaju.
„Područije Petnjice poznato je po uspiješnoj poljoprivredi.
Ranije sam se po tradiciji naših starih bavio nomadskim načinom života, ratarstvom, povrtarstvom, stočarstvom.
Moj dedo je uvijek držao buljuk ovaca, ja taj buljak nijesam zapamtio, ali moja starija braća i sestre jesu. Više sam bio usmjeren prema govedarstvu. Imao sam sedam krava, nije bilo jednostavno uzgojiti pa sam vremenom smanjio broj na četiri. Danas imam tri krave, od kojih dobijem šest hiljada litara varenike za godinu dana.
Vremenom sam se fokusirao na uzgoj pšenice, heljde, na proljeće planiram da posijem ječam.Nas desetoro djece, svi su sa ovog terena hranjena, podizana, školovana nikom nije ništa falilo i svi su bili srećni“, kazao je naš sagovornik.
Imali su svi dnevne zadatke, neko je držao prut za stokom, ali u sjećanju mi je najviše ostao ručni rad, žnjetva pšenice sa srpom gdje je i sam učestvovao i pomagao.
„Jača domaćinstva su koristili volove, to su ranije bila kola koja su se ručno pravila od drveta, kasnije se to usavremenilo pa smo imali špeditor, u jutarnjim časovima na označenom mjestu drvenim maljevima tukli smo zemlju da bi dobili ravnu površinu, da ne bi žito nestajalo u zemlju.
Imali smo jednog konja a da bi postigli brži efekat rada uvijek smo posuđivali u komšiluku još jednog i onda bi to bio dvojac tako bi radove brže priveli kraju.
U našem domaćinstvu obično je otac zasađivao pšenicu, ječam, kukuruz.
Godinama kasnije iz navike i ja sam nastavio tu tradicionalnu proizvodnju žitarica, evo i dan danas, nakon dvanaest godina, težim savremenom uzgoju žitarica.
Prava radost je bila kada se pojavio prvi konbajn u Lazima, od tog dana sve intezivnije se bavim uzgojem pšenice i heljde. U nijednom trenutku nijesam pokleknuo ili odustajao, više sam se fokusirao da proširim obim proizvodnje.
Cjelokupni iznos ovogodišnjeg zasada žitarica odosno pšenice iznosio je dvadeset tovara, dok sam imao oko pet stotina kilograma roda heljde.
Veoma sam zadovoljan, na proljeće zasadi će biti duplirani, zahvaljujući kombajnu jer nam je olakšao radove na našem gazdinstvu“, naveo je Salem.
„Zahvaljujući organizaciji Farmeri sa Bihora i donatorskoj fondaciji ČOVJEK NE UMIRE Ćamil Ramdedović koju predvodi Mijaz Ramdedović, koji je u projektu kupovine kombajna imao 50% udjela novčanih sredstava. Kombajn je prilagođen za naše krajeve to nas je usrećilo i mnogo nam olakšalo proizvodnju žitarica.
Moja njiva se zove Ravna njiva jer je i u literaturi poznata kao ,,plodonosna nijiva-žitnica“.
Posjedujem njivu koja se okom ne može pregledati, otac nam je svima, dok smo rasli, stvarao imovinu, kupovao pa smo svi posebno imali imanje.
Odgovornost smo u potpunosti preuzeli moj brat i ja, to je nekih osam hektara, ja sam kao mlađi brat preuzeo veći dio imanja koji se bez problema može mašinski obraditi bez ikakvih poteškoća, ostalo što je pod nagibom ostavili smo za pašnjake.
Naša industrija je svedena najviše na saobraćaj, turizam, ugostiteljstvo, zato mladim ljudima bi poručio da se udružuju u nevladine organizacije i da ne dozvole da se vrši monopol nad poljoprivredom i poljoprivrednicima.
Ranije poljoprivreda je hranila gradove a evo danas čime se hranimo, nastupile su tri bijele bolesti koje se zovu brašno, šećer i so, zato hoću i želim da proizvodim zdrave domaće proizvode“, istakao je Smailović.
Kao pojedinac teško je doći do izražaja ali udruživanjem i međusobnom saradnjom može se doći do razvijanja, čitav svijet tako funkcioniše pa se nadam da će i naša Petnjica“, zaključio je Salem Smailović.
ALMINA LIČINA
